September 5th je debi album potpisnika Drakeove producentske kuće OVO. Nova i značajna struja rnb-a, koja seks ne tretira kao društvenu transakciju, već kao nešto slatko, čini dvsn istinskim sledbenicima D Angela, Ciare, Aaliyah i Miguela. Ovako zvuči seksualno samopouzdanje, kao konkretan odgovor na hiper muževnost, koja krije ko zna šta, kao kod, recimo, Chris Browna.
https://www.youtube.com/watch?v=fIQCe3FH3tY
Kweku Collins je prošle godine u ovo vreme bio srednjoškolac koji je odbrojavao dane do maturiranja. Iako je euforija standardni ortak u tom periodu, tu takođe znaju da se ušunjaju i melanholija i introspekcija. Sa stalno prisutnim zvukom škripanja ljuljaške i teme sa D’Angelove pesme One Mo Gin, možemo slobodno verovati da je Kweku Collins još jedan čovek koji bi se priključio crkvi Andre 3000-a, kada bi takva crkva postojala.
Komplementarnost uglova sam u srednjoj školi shvatio na primeru Xavi Hernandeza i Andresa Inieste. Čuo sam Acu Stojanovića kako idolopoklonički govori o komplementarnosti ta dva fudbalera i geometrija više nije bila moj najveći problem. Hvala Aco! Komplementarnost je pravi naziv za ono što se dogodilo između montrealskog producenta Kaytranade i novog komptonskog aduta, Andersona Paaka. Dve pesme po ceni jedne.
Young Thug – Digits
Digits je ozbiljan adut poslednjeg dela Slime Season trilogije, takođe ozbiljnog aduta Atlante Young Thuga. Thugger zatvara još jedno poglavlje, YOLO filozofiju života oličenu u “uzmi pare” opsesiji. Semplovan na Pablu Kanye Westa, Young Thug je planiran za Grammy uozbiljenje u projektu koji je jedino ozvaničen u tvitu Kanye Westa, a to je njegov novi album Turbo Grafx 16 planiran za jun.
Kid Cudi – Frequency
https://www.youtube.com/watch?v=jifc7bpnYlg
Sa Kid Cudijem imam odnos kao sa svim glumcima koji čine standardnu postavu filmova Martina Scorsesea – rod rođeni. Najveća rok zvezda među reperima je u skorašnjem intervjuu obelodanila svoju depresiju i suicidne misli što me je momentalno rastužilo. Ali s druge strane, ako radi nešto što ima smisla poput singla Frequency, mogu da dozvolim sebi da mislim da će sa Scottom Mescudijem sve biti u redu.
ASAP Ferg – Yammy Gang
Kada se kao deo ASAP Mob ekipe pojavio zajedno sa ASAP Rockyjem, Darold Ferguson a.k.a ASAP Ferg je ostao dosledan rigidnim trep nastojanjima, dok je Rakim Mayers a.k.a. ASAP Rocky, uneo osećaj za modu u celu priču. Možda je bezobrazno i nepošteno reći da je Rocky za devojčice, a Ferg za dečake, ali je to prvo što mi je palo na pamet raščlanjivanjem ASAP Mob-a na činionce. Ako skinemo trep i kul nadimke, ostaje nam Ferg sa mudrim rečima i značajnom posvetom njihovom producentu ASAP Yamsu.
Post Malone – Go Flex
Iako nije bio deo zvaničnog lineupa ovogodišnje Coachelle, Post Malone je imao kratak intermeco za vreme koncerta Jack U, gde je izveo White Iverson i cover Nirvaninog Lithiuma. Iako nisam ljubitelj odvraćanja pažnje zastarelom metodom obrada, dovoljno sam se zainteresovao za samoproklamovanog belog Allen Iversona muzike.
Jamie XX – Come We Go
Mamurluk od izuzetnog prošlogodišnjeg omaža rejvu Jamie XX-a In Colour, trajao je dosta dugo. Posle skoro godinu dana, na Come We Go je sjedinio suštinu sa In Colour, napravivši banger u saradnji sa producentom Kozeom. Još jedan platonski ideal podijuma za igru iz XX laboratorije.
Leon Vynehall – Blush
Blush ima sve što ima jedan klabing – tri vrhunca, otkrivanje misteriozne nove prostorije u klubu i miss-behave po definiciji Alex Turnera. Ritam mašina pamti sve.
Brian Eno – Fickle sun I’m set free
Ono što je Velvet Underground uradio 1969. godine, Brian Enu je u 2016. leglo savršeno. S druge strane, ne postoji puno izvođača koji su pola veka u igri, a trude se da sopstvenu paradigmu stalno menjaju. Inspirisan tragedijom Titanika, Eno je stvorio vokalno zavezenu obradu sa stavom muzičara i mislioca.
Frankie Cosmos – Fool
https://ingridsuperstar.bandcamp.com/track/fool
Greta Kline a.k.a. Frankie Cosmos, je ženski pandan Josh Tillmanu a.k.a. Father John Misty-ju. Lirička genijalnost spakovana na polusatnom albumu Next Thing, donosi 15 pesama u trajanju od jednog do dva minuta, koji da nije muzički album, mogao bi komotno da posluži kao pametan strip. Courtney Barnett za 2016. godinu.
Kevin Morby – Dorothy
Albumi Kevina Morbyja postaju sve bolji. Singing Saw je njegovo izdanje za ovu godinu, inspirisano Bob Dylanom i Leonard Cohenom. Iako su pomenuti bili u stalnim potragama za sobom u stvarnom životu, Morbyja još uvek to ne zanima dovoljno, on je i dalje oduševljen time da ga gotovo svaki instrument kog se dohvati, služi najbolje moguće.
M 83 – Do It, Try It
“Hurry up, we’re dreaming” je bila najbolja interpretacija sna nekog muzičara ovaploćena u albumu. U 2011. godini, kada je Lady Gaga pevala Born This Way, a Katy Perry Fireworks, mastermind M 83-a, Anthony Gonzalez je stvorio Midnight City. Pesma koja bi pomenute dve prebila levom rukom. Junk je dosta čudniji san Anthony Gonzaleza: Dok je Hurry Up bio pretežno pod utiskom neonskih i fluorescentnih svetala, Junk je silovanje vintidža do granice raspada, koja dovodi do granice čudnog i daleko od najboljeg mogućeg.
Weezer – Thank God for Girls
Neosporno je da se Rivers Cuomo i dalje trudi iz petnih žila. Čini se da je Thank God for Girls čendlerbingovski mehanizam savladavanja straha od napuštanja kombinovanjem suptilne homoerotičnosti i teoretisanja o aktuelnom stanju u odnosu moći između žena i muškaraca. Mada, Weezer se uvek sluša iz nostalgije, manje zbog refleksija o modernim društvenim konstelacijama.
Autor: Andrija Savić
COMMENTS
Pozdravio te Pičfork 🙂