“S ljubavlju, Vinsent: Misterija Van Goga”: razgovor sa Biserkom Petrović i Vladimirom Vinkićem 

Film "S ljubavlju, Vinsent: Misterija Van Goga" se u vizualnom smislu bazira isključivo na radovima ovog umetnika, a junaci filma su likovi sa Van Gogovih slika. Da bi se portreti, pejzaži i drugi ambijenti njegovih radova oživeli, angažovano je više od 125 vrhunskih slikara, među kojima i naši umetnici Biserka Petrović i Vladimir Vinkić.

Verujemo da vam apsolutno ne ličimo na ljubitelje umetnosti, ali evo – čuda su moguća. Kao i čitav svet, i nas je oduševio prvi u potpunosti oslikani film u istoriji kinematografije S ljubavlju, Vinsent: Misterija Van Goga. Oslikan u smislu da je sastavljen od frejmova ručno slikanih uljanim bojama na platnu, i to u tehnici pointilizma koju je koristio i sam Van Gog. Tim povodom, gosti Tegle bili su domaći umetnici koji su učestvovali u projektu, Biserka Petrović i Vladimir Vinkić.

Zar nije bilo lakše da samo snimite sve ovo telefonom? Ili ako ste već crtali preko, zašto niste uzeli neke glumce koje biste platili manje?

Vladimir: Mislim da je bilo koji drugi način pravljenja filma lakši od ovog koji smo mi radili. Definitivno najsporiji način animiranja. Možda bi eventualno bilo sporije da umačemo telefon u boju i njime slikamo. Što se tiče izbora glumaca trudili smo se da liče na likove koje je Van Goghoslikavao, a da su dovoljno popularni da privuku fanove. Novac nije bio problem u tom trenutku.

Biserka: Ovo je nemoguće snimiti telefonom. Ne možete znati koliko su ovi glumci plaćeni. Nismo mi crtali uopšte. Slikali smo po crtežu, ako baš moram da pojednostavim.

Da li posle rada na filmu svih 125 slikara sada mogu da kopiraju Van Goga bez greške?

Vladimir: Sigurno, tako smo i došli do produkcije. Većina je na testu morala da kopira jednu njegovu sliku. Kada sam ja došao, tu praksu su prekinuli, ali je slikanje na filmu bilo oživljavanje njegovih slika.

Biserka: Da, naravno, samo neće.

Kakav efekat proizvodi toliko slikarske boje u jednoj prostoriji, da nema neka halucinogena svojstva?

Vladimir: Uljana boja i ostala sredstva koja smo koristili nisu halucinogena, ali nadam se da ćete imati taj osećaj dok gledate film.

Biserka: Ulje karanfilića koje smo koristili može da izazove blagu alergiju, halucinacije ne, ako ne računamo one koje ste videli u filmu.

Da li vam je u nekom trenutku bilo toliko teško, da ste poželeli da odsečete sopstveno uvo?

Vladimir: Bilo nam je svima teško u nekim trenucima, ali smo bili velika podrška jedni drugima. Skoro svakoga dana smo posle rada na filmu odlazili negde u Gdanjsku. Taj grad je stvarno magičan. Nalazi se na Baltičkom moru, sa ogromnim peščanim plažama, parkovima, predivnim starim gradom u centru i mnoštvom klubova i kafea.

Biserka: Pitali smo se šta bi radio Van Gog, da može da vidi šta mi radimo.

Pošto je film ovako napravljen, da li treba da vas ocenjuju filmski ili likovni kritičari?

Vladimir: To sigurno zavisi od toga gde se film prikazuje. Ako ga budemo prikazivali u galerijama i muzejima onda će nas ocenjivati likovni kritičari.

Biserka: Filmski, logično.

Za koliko para biste prodali svoj film Dizniju, da napravi nastavak Povratak Van Goga?

Vladimir: Ovaj film nije moj. “Samo” sam radio na oslikavanju jednog dela. Svakako bih ga prodao Dizniju pod uslovom da nastavak bude zombi verzija.

Biserka: Nisam videla ni jednu holivudsku kopiju da mi je bila bolja od originala. Ako bude nastavka, radićemo ga mi.

Koliko je Van Gog u stvari samo bio žrtva lošeg marketinga, sigurno je bilo i luđih slikara u tom trenutku?

Vladimir: Kao i danas. Sve je puno lošeg marketinga samo nema dovoljno ludih slikara. U filmu je prikazana važnost međuljudskih odnosa i podrška okoline. Mnogi će se prepoznati u njemu.

Biserka: Van Gog nije bio žrtva marketinga. Marketing se desio posle njegove smrti. Ili ako mislite na to što za života nije prodao skoro ništa, pa je u tom smislu bio žrtva lošeg marketinga, mislim da samo nije imao dovoljno stabilnu ličnost da istraje u izražavanju svog pogleda na svet. To je najteže svakom umetniku.

Da li se otkriva nešto što do sada nismo znali o smrti Van Goga, recimo da je žrtva svetske zavere da se sakriju prave poruke njegovih slika?

Vladimir: Otkriva se mnogo toga. Najviše kako funkcioniše svetlo i boja, i zašto je Van Gog toliko bitan. Naravno ako vas to zanima i ako ga pogledate više puta. Ne treba očekivati da postanete vrhunski slikar posle ili da odsečete sebi uvo, ali će ljudima, nadam se, biti mnogo bliže slikarstvo posle ovog filma.

Biserka: Da, film je pun činjenica koje sigurno niste znali, samo ne mogu sve da vam otkrijem.

Život kog slikara biste želeli da ekranizujete u sličnom maniru?

Vladimir: Mislim o domaćim slikarima i mislim da bi Uroš Predić bio pun pogodak.

Biserka: Mozda Lusiana Frojda, imali bismo puno materijala za obradu. I mislim da njegov život još nije ekranizovan.

Da li vam je drago što niste morali da napravite 800 filmova, kao Van Gog slika, pre nego što ste bar jedan prodali?

Vladimir: Ne verujem da će iko ikad snimiti 800 filmova bez prodaje. Do sada sam za života naslikao sigurno preko 800 slika, jer sam za film uradio oko 600 i drago mi je.

Biserka: Napraviti samo jedan ovakav fim do sada je bila nemoguća misija, stoga napraviti 800 ostaje to isto. Ali napravili smo 65 hiljada slika za dve godine, njihova ukupna površina dovoljna je da se prekrije ceo Menhetn.

Gde češće idete? U bioskope ili galerije?

Vladimir:  Češće idem u galerije jer je slobodan ulaz.

Biserka: U pozorište.

Autor: Tegla.rs

 

 

 

 

 

 

3.5/5 - (2 votes)

COMMENTS

WORDPRESS: 0