Hit godine – narodna Lista

Ako vas je zabavnjačka lista pripremila da izđuskate prve sate nove godine, evo i pesama za kasnije bacanje po podu i dizanje ruku u ekstazi. Najbolje od svih svetova, samo na Tegli!

First thing first, godina predugo traje i taj problem mora da se uvrsti na dnevni red. Nismo još zlatne ribice koje život proživljavaju u intervalima od po 30 sekundi, ali da smo im sve bliže, jesmo. U doba kada je koncentracioni kapacitet poštenog čovjeka ograničen na čitanje 280 karaktera i gledanje 60 sekundi yt videa, činjenica da od najluđe noći do najluđe noći prođe čitavih 12 mjeseci ostavlja zadah neprilagođenosti i prevaziđenosti. Ko se sjeća januara tekuće godine? Toliko je davno bio da je i Đorđe Balašević zaboravio zašto ga ne voli, a Željko Samardžić zašto je apelovao da se isti zaustavi (ok, postoji mogućnost da se konkretno njih dvojica ne sjećaju i zato što su baš stari, ali to ovaj put nije tema). Od pamtivijeka oskarovske nominacije osvajaju filmovi premijerno prikazani u periodu od oktobra do decembra, pitam se zašto. Dakle, osim što bi nama društvenim hroničarima posao bio olakšan, postoje i drugi racionalni razlozi. Uostalom ne pišem ovo zbog sitnih sopstvenih interesa, već zato što me sve rane moga roda bole. Ravnopravnost! Svake godine ovi šupci sa južne hemisfere gologuzi na plažama dočekuju novu i ispraćaju staru, dok mi u bundama i skafanderima gledamo kako da ne izginemo po snijegu i ledu. Sa šestomjesečnom godinom to bi se iznivelisalo. Dalje, svi bismo slavili rođendane duplo češće što znači da bi se duplo češće osjećali kao posebne malo pahulje, a to bi doprinijelo kolektivnom zdravlju i sreći. I konačno, zar nije bijedno da čovjek kao jedna dominantna vrsta na planeti prosječno živi 75 godina? Dvocifreno, zaista? 150 mi zvuči puno moćnije i dostojnije bića koja su nam podarila struju, fudbal i članstvo u upravnim odborima. Uostalom, živimo u vremenu kada posjedovanje muškog polnog organa ne sprečava nikoga da se izjašnjava kao žena, ne znam zašto bi nam brzina okretanja Zemlje oko Sunca određivala bilo šta. Sve se možemo fino dogovoriti.

Sad kad smo to riješili, idemo na epicentralnu temu. But not so fast. Da bismo znali išta o ičemu, prvo moramo znati kako je nastalo. Stoga, kako se kalio čelik? Kako je nastala ova lista, koliki je put pređen i koji su kriterijumu upotrebljeni za formiranje iste? Valja naglasiti da uživam neizmjerno u epohi u kojoj jesmo i vremeplov bi mi samo skupljao prašinu na tavanu, kad bih ga imao. Tavan, a i vremeplov. Muzička godina je bila ekstraordinarna, i kvalitativno i kvantitativno, a ja kao revnosan jutjub sabskrajber ispratio sam apsolutno sve, i stotine izvođača i hiljade numera kasnije odabrao sam najbolje od najboljeg.

Prilikom rješavanja ovog gorko-slatkog zadatka jedna od najvećih prepreka bila je ona ideološka. Šta je u 2018. uopšte narodnjak? Etiološki, narodnjak je sve. Fenomenološki, ništa nije. Ja lično ove današnje žanrovske Frankenštajne ne nazivam narodnjacima, već prosto popularnom domaćom muzikom jer njihov zajednički imenilac nije harmonika Saše Popovića, već milioni na tjubu. Kako sam odgonetnuo onda šta je za ovu listu? Najjednostavnija rješenja su uvijek najbolja: ako se može čuti na žurci u Zadruzi, onda je narodnjak. Ona tamo ekipa ne skreće kod Albukerkija.

Prilikom selektovanja krem de la krema, trudio sam se da maksimalno izbjegnem pjesme objavljene u poslednjem mjesecu godine. Zašto? Zato što mislim da je određeni vremenski odmak, pa makar i minimalan, neophodan. Pjesma nema dovoljno vremena da se primi u narodu, pa joj je stoga i teško dodijeliti titulu jednog od hitova godine, a s druge strane nisam želio ni da budem zaveden njihovom “svježinom”, pa da neiskusno stavim nešto sto će doživjeti kulminaciju za 12 dana, a biti zaboravljeno kroz 2 mjeseca. Iako će zli jezici reći da su sve pjesme na ovoj listi takve. Možda bi u budućnosti valjalo razmisliti o ideji da se lista pravi za period od decembra do decembra kako ove pjesme ne bi ostale zaglavljene na ničijoj zemlji.

Repeticije izvođača na listi neće biti, jer nema potrebe za tim. Previše je onih koji zaslužuju da budu tu, a nažalost neće biti mjesta, da bi se neko izležavao na sećiji. Naravno, neko manjinsko akcionarenje u kolaboracijama će biti tolerisano jer je to u duhu vremena. Najbolja pjesma apsorbovaće sve ostale, jedna numera će reprezentovati čitav ovogodišnji opus, a upravo taj kvantitet može biti odlučujući tas na vagi prilikom konačnom rangiranja.

Da bi se neko ime našlo na listi, neophodno je da bude po ukusu i kritike i publike. Kritika sam naravno ja, a publika svi ostali. Sama činjenica da neko ima xy miliona pregleda neće biti dovoljna da se nađe na listi, ali neće biti ni nekih mojih opskurnih favorita. Pošteno, pa ko koga zajebe.

Nakon ovog, sa aspekta dužine, slobodno mogu reći anđusovskog uvodnika, vrijeme je da dam riječ i ostalima. Moji i vaši večerašnji gosti, hitovi godine. Dobro veče!

 

20. Elma – Poraz

Prvo pa odmah laureat u kategoriji povratnik godine. Elma “ko još sluša gradske priče, jaka stvar” Sinanović se nakon decenije estradnog izgnanstva vratila sa jednim preozbiljnim albumom u produkciji muzičke Lige Evrope – Gold musica. Na albumu su se izdvojile pjesme “Poraz” i “Bankrotirala” koje ipak ne govore o ekonomskoj krizi kako bi se možda dalo naslutiti. Elma je ostala vjerna svom starom zvuku i baš taj klasični narodnjački stil je ono što ju je izdvojilo u ovom vremenu žanrovskih koktela.

 

19. Gastozz – Antidot

Ovom momku mora da se skine kapa. Bio je jutjuber prije nego što smo i znali šta je to, bio je rijaliti igrač prije nego što je to postalo legit zanimanje i bio je gastarbajter bez dana staža na građevini. Teško da može jači CV. Protekle godine bio je aktuelan meme “Marvel: Infinity war is the most ambitious crossover event in history” i mnogi su imali svoj odgovor na isti. Kada Gastozz, vedeta Parova, glavnu ulogu u svom spotu povjeri Luni, zaštitnom licu Zadruge, Stan Lee nije imao kud nego da izdahne od zavisti.

 

18. Anastasija – Savršen par

Istorijski trenutak za sve nas, ćerka srpske majke pošla je njenim stopama. Anastasija ne samo da pjeva, nego je navodno i tekstopisac svog prvenca. Dobro, u to su me ubijedili kao što su Amerikanci ubijedili Dejana Anđusa da su sletjeli na Mjesec, ali ko sam ja da im sudim, iz lažnih snova ih budim. Mogu reći da je za sami početak ovo i više nego solidno, ne impresivno kao Veljkovih bokserskih 4-0, ali za svaki respekt.

 

17. Emina – Prsten

Prije svega da se zahvalim gospođi Jahović koja je utabala put ovoj sjajnoj godini zahvalnicom koju nam je uputila još prvog januara jer je bila broj jedan na našoj prošlogodišnjoj listi. Šta reći osim najbolji prepoznaju najbolje. Možda ovogodišnji plasman djeluje kao korak unazad, ali ne dajte da vas to zavara, sama činjenica da se neko godinu za godinom nalazi na ovoj prestižnoj listi dokaz je izvrsnosti. Corona i Rimski su opasan posao napravili, i kada je stil, a i supstanca u pitanju. Kada neko u istoj godini snimi pjesme sa Tanjom Savić, Anom Kokić i Eminom Jahović, jasno je da se radi o ozbiljnom estradnom subjektu.

 

16. Kija – Ne mogu više da vraćam se na staro

Usere tako čovjeka, tačnije ženu, u životu, da joj muž ne bude baš najoštriji nož u ladici, a pritom da bude xy vremena u zatvorenom prostoru sa direktnim potomkom jednog Gagija Đoganija. Još ako si dovoljno lukav i namazan i imaš želudac da sve to gledaš pred kamerama, zvanje druge najpopularnije osobe u Srbiji ti ne može izmaći. Dobro, treće, i Đoković je ponovo počeo da osvaja neke gren slemove. Knjiga je postala bestseler, pjesme su se vrtile po klubovima, najavljuje se i neka Arena, a poslije ko zna. Život je vaistinu čudo. Danas si u spotu Stanka za pjesmu “Reci da”, a sutra sa Željkom Mitrovićem ploviš imitacijom Venecije, klanjaš se Medičiju i sahranjuješ prevaziđene tv koncepte.

 

15. Mia Borisavljević – Pričaju po gradu

Neću vas lagati, čovjek sam pun predrasuda. S tim što ja to ne zovem predrasude, već predznanje. Da ste me prošle godine u ovo vrijeme pitali ko se sigurno neće naći na listi imena koja će obilježiti muzičku 2018. godinu Miu Borisavljević vjerovatno ne bih spomenuo, ali samo iz razloga jer je se ne bih ni sjetio. Estrada je naravno živa stvar, danas jesi sutra nisi, hit je mjerna jedinica svega, a Mia je ove godine zabola džek-pot i ja sam spreman da priznam svoju grešku. Vrijeme će pokazali je li ovo bio kratkotrajni bljesak ili najava jednog novog pravca u njenoj, do sada bezveznjikavoj, karijeri.

 

14. Nataša Bekvalac – Mala plava

Kraljica novih ljubavi i mudrih estradnih citata je imala turbulentnu godinu, što se vjerovatno može reći za svaku njenu godinu. U privatne stvari se ne miješam, osim što poput Željka Samardžića moram da istaknem “nek stoput sam muškarac, na ženskoj strani ja uvek sam”. Profesionalno, Nata pravi vjerovatno najveći iskorak još od, jebemliga, Malih signala. U Cobyu i Bojani Cumberbatch konačno je pronašla saradnike koji mogu pratiti sve ono što ona nosi i ostaje nam samo da se nadamo da je ovo početak jednog divnog prijateljstva.

 

13. Milan Stanković – Trans

Milan je ove godine odlučio da nam predstavi izvjesnu Tokio trilogiju. Nemam pojma koliko ovde autoironije ima i zajebavanja na konto toga da je na početku karijere izgledao kao japanska djevojčica. Kao kao što to sa trilogijama biva, prvi dio je uglavnom najbolji. Osim kada je u pitanju Gospodar Prstenova. I Mad Max, Indiana Jones, Terminator, Originalna Star Wars trilogija, Žikina dinastija, Goli pištolj… i ouuuuvaj Kum. Uglavnom, Milan je u fazi karijeri gdje ne ostavlja prostor za greške, a moji dobro obavješteni izvori mi javljaju da je već sada zauzeo polepoziciju u trci za hit 2019. godine.

 

12. Armin Dedić – Ko to meni fali da je tu

Kad sam prvi put čuo ovu pjesmu mislio sam da je pjeva Mirza Selimović. Kad sam prvi put odgledao spot, mislio sam da je pjeva Matora iz Parova. Istina je, kao i obično, negdje između. Još jedan izdanak fabrike talenata Saše Popovića je stupio na veliku scenu i ne da nije razočarao, već je premašio sva očekvanja. Čovjek koji besramno promoviše svoj stambeni prostor i izabranicu svoga srca, ali istovremeno i čovjek koji piše vjerovatno najljepše pjesme na estradi – Bane Opačić, pobrinuo se i za ovaj dragulj. Popularnosti pjesme je doprinio i Mitrovićev imaginarijum, pa tako na YT-u možemo čitati hiljade komentara u fazonu “svi mi koji smo čuli pjesmu jer je zbog nje Ana Korać plakala u Zadruzi” lol.

 

11. Mili – Grmi

Naravno da ni ova lista nije mogla da prođe bez najložačkijeg filma godina, a kad već naša sestra Kamelija ne ispunjava ni vremenski ni geografski kriterijum, red je da ga reprezentuje najložačkija pjesma od svih sa saundtreka. Treći najpoznatiji Mili u Srba, poslije Mili Miligrama i Milija iz Parova zbog kojeg je Juice jebao malog mrava, poklonio nam je opasnu bengerčinu uz koju smo lijepo mafijali i gazili papučicu gasa dok svijetli žuto na semaforu.

 

10. Senidah – Slađana

Pobjednik u kategoriji Best new artist. Pojavila se niotkuda kao uragan i potpuno nas oduvala. Osim što je apsolutno autentična i nosi nenormalan swag gdje god se pojavi, njen najveći uspjeh je što je skinula sve lažne maske i izbrisala umišljene granice. Podjednako su je slušali i podjednako su uživali u njenoj muzici i oni koji ne slušaju narodnjake, kao i oni koji ne slušaju ništa osim narodnjaka, podjednako zbunjeni u potrebi da sve definišu i u podjednakom transu kad se sa zvučnika pusti Slađana. Naša, a egzotika.

 

9. Rasta – Adio amore

Gospodin Đurić aka najlaganiji čovjek na planeti može šta hoće. Iako su ritmovi lelujavi, a tekstovi ne previše smisleni, nekako uvijek uspijemo uhvatiti šta je pisac htio reći. Rasta lijepo vozi, prije svega. Nekad bi zbog njega bježali sa časova, nekad muvali po semaforima, a nekad ušli u ozbiljne sociološke analize. Sa “Adio amore” je uspio da pomiri generacije, pa osim svoje standardne publike, ušao je i u srca i uši sredovječnih tetki i ujaka sa fejsbuka. Tužna ljubavna storija upakovana u klasični pop hitić dobitna je kombinacija uvijek i svuda.

 

8. Mirza Selimović – Odustanem

Postoji ona vrsta jutjub komentara koju postavljaju najmediokritetskije mediokritetčine i isti takvi im ih lajkuju a koji kažu “konačno jedna pjesma ili spot bez alkohola, droga, golih guzica…” lol. Narod hoće operu u folkoteci, a svi znamo da pošten čovjek ište samo malo bluda i mafijanja. Međutim, za svako pravilo postoji izuzetak, a ovaj izuzetak sija kao svjetionik na našoj estradi. Mirza je momak vrhunskog glasa koji hirurški precizno pravi svaki sledeći potez, uvijek kulturan i odmjeren, neko ko bi nesumnjivo bio zvijezda i u svakoj prethodnoj epohi domaće muzike. Mirza je moja dugoročna estradna opklada, jedini za kojeg sam spreman da stavim ruku u vatru da će mu se i za 10 godina ime naći na listi najvećih hitova, a sasvim sigurno u nekoj budućoj reevaluaciji rangiranja Zvezda Granda tron mu neće izmaći. Legitimni nasljednik Zdravka Čolića, mark my words.

 

7. Aco Pejović – Fatalna doza

Kod Pejovića stanje redovno – red obrada starih hitova, red dueta sa (ex) Ministarkama, red novih kafanskih evergrinova. Ni on nije odolio da ne uleti u pakt s đavolom i uprkos mojoj bojazni, ispalo je maestralno. Kada ideš u saradnju sa Jalom i Bubom znaš da si kaparisao broj 1 na trendingu, ali vjerovatno zauvijek gubiš dio sebe, međutim Pejović je i tu isplivao. Sačuvao je ono što ga je činilo prepoznatljivim, snimio pjesmu po formuli onih kakve snima cijelu karijeru, a opet to začinio nečim novim, da ne kažem divljim. Čaše su se lomile ove, a sva je prilika da će i u godinama koje slijede jer “ovaj čovek gotov je…”.

 

6. Coby – Biseri iz blata

Sjećate se da sam rekao da samo se trudio da maksimalno izignorišem decembarske uratke? E ovo je bilo nemoguće ne samo ne primjetiti, već se moralo odmah istinski zavoljeti. Coby je stvorio instant klasik i u maniru Šantića poslao jednu ostajte ovde poruku. Istovremeno benger i emotivna kapsula cijanida. Pjesma je ovo na koju otkidamo i vene režemo i mi što smo puno bolji jer smo ostali i oni što što su puno bolji jer su otišli.

 

5. Relja – Latino Evropa

Srpski Drake i srpski James Dean (oba James Deana!) nastavlja da biva žanr za sebe. Ove godine nas je častio sa tri fenomenalna nova singla – Dolce vita, Mi amor i najveće ovovjekovno literarno remek-djelo domaće muzike – Latino Evropa. Ne znam odakle da krenem, htio bih da analiziram do tančina, ali opet bih nešto propustio. Od same kovanice Latino Evropa, preko posvete majčinskoj ljubavi kroz maksimu “nemoj tamo gdje para nema” do pomirenja Karleuše i Cece, Relja je apsolutno pomjerio sve granice (i)racionalnog i zadao zadatak svim proizvođačima opijata.

 

4. Magla bend – Samo se noćas pojavi

Ah ta zaboravljena vještanja stvaranja hitova poznatija kao daj da izguglamo šta je bio najveći prošlogodišnji grčki hit, prelijepimo preko njega po strofu i refren i punimo na konto toga diskoteke i džepove. Da se razumijemo odmah, potpuno legitimno. Još kad te taj manevar lansira od drugorazrednog benda za koji znaju samo dokoni likovi poput mene do nekoga čiju pjesmu nisi mogao izbjeći da čuješ svakog petka i subote onda je to za apsolutni aplauz. Da je ovo godina njihove pune afirmacije potvrdio i odlični duet sa Natašom Bekvalac po oprobanoj helenističkoj formuli.

 

3. Buba Corelli – Balenciaga

Imperia je i ove godine opravdala ime. Sačuvali su prošlogodišnji status dominante estradne stile. Pisali su pjesme vjerovatno svakome ko je imao dovoljno para da plati, ali kvalitet je ostao neupitan. Početkom 2019. nas očekuje konačni izlazak albuma “Alfa i omega” koji će predstavljati kulminaciju dosadašnjeg rada Jale i Bube, a iako smo dobar dio stvari sa albuma već čuli neće nam to smetati da se ložimo na najjače. Bila je prava glavolomka odabrati njihovo naj ovogodišnje ostvarenje, ali Balenciaga je postala ultimativni hit čitavih tri minuta i dvadesetšest sekundi nakon objave i nije prestala to da bude do ovog časa. Uostalom, ako na pitanje koji je najbolji Kanyeov stih, Coby odgovara “foliraš mafijaš zna te svaki mafijaš” tu svaka diskusija prestaje.

 

2. Severina i Petar Grašo – Zauvijek gotovo

Pjesma koja je najavila vanserijski uspjeh reprezentacije Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u fudbalu, a posredno i sunovrat našeg državnog tima. U isto vrijeme kada i ovaj, izašao je duet Aleksandre Prijović i Saše Matića o kojem dovoljno govori to da ga nema na ovoj listi jer je apsolutno nedostojan renomea svoja dva izvođača i duetu Severina i Graša ne može ni da čisti kopačke. Rale je napisao najpowerful baladu godine, Marina olovkom ponovo stvorila magiju, Severina potvrdila svoju veličinu, a Grašo poput Ole Gunar Solskjera uletio u sudijskoj nadoknadi i vozdigao stvar na viši nivo. Zasluženo drugo mjesto, baš kao na Mundijalu.

 

1. Maya Berović – Pravo vreme

Citiraću fragment iz jednog monumentalnog djela velikog Ognjena Lopušine “I šta radi umetnik kad napravi ovakav uradak? Ili pravi dugogodišnju pauzu ili počinje da se drogira, menja žanr… Ceca ne radi ništa od toga, već sledeće godine izbacuje izbacuje poslednji deo trilogije kojim kao parnim valjkom prelazi preko kompletne estradne industrije ploča, kaseta i CDa.” Zamijenite Cecu Mayom, trilogiju duologijom (???), a ploče, kasete i CDove pregledima, strimovima i daunloudovima i to vam je ukratko to. Nakon “Viktorijine tajne” mislili smo nema dalje, a onda su nepunih 12 mjeseci kasnije stigli “Seven”, rasprodaja Arene u rekordnom roku i “ti lutaš bebo” memeovi. Maya je danas apsolutna vladarka srpske estrade i još će se mnogo “ma ko je ta maya berović” tvitova morati istvitati dok je neko ne pomjeri sa tog trona.

Autor: Grajan Šoukros

Hit godine – narodna Lista

COMMENTS

WORDPRESS: 0