Dugmići su videli kraj Jugoslavije, videli rat i slali su nam poruke.
Što niste to videli? Ili ste videli, ali ste ćutali?
Verovali ili ne u teorije zavere, neke stvari se ne mogu osporiti. Ako su nas filmovi i knjige naučile nešto, to je sigurno da je život jedan vrhunski triler. Da postoje ljudi ili službe koje znaju pravu istinu, a da neki od njih pokušavaju na razne načine da tu istinu podele sa nama slepima. Jedan od tih ljudi je čovek u belom odelu.
Ako je neko tih godina bio blizak sa svima, bio blizu ljudi koji donose odluke, a opet hteo najbolje za narod, onda je to Brega.
Istraživački tim Tegla.rs, kao što je to uradio sa Severininim opusom pesama, seo je i dešifrovao tajne poruke u tekstovima Bijelog Dugmeta.
Metoda koju smo koristili je klasična metoda kojom Brega i stvara pesme. Krađa i reciklaža. Slikoviti, bajkoviti, pastirski r’n’r, koji u svojim tekstovima obrađuje samo sitne trenutke iz života od kojih sam slušalac crta ostatak priče u svojoj glavi.
Seli smo i izvukli po ključni stih iz skoro svake pesme Dugmića. Videli oluju. Videli tačan tok raspada tog Frankenštajnovog šudovišta od države.
Uključite maštu i zapevajte našu kolažnu pesmu. Kažem našu, a ne Breginu, jer to što se na kraju SFRJ dešavalo, to smo svi mi pevali.
Polubauk polukruži polu Evropom.
Pljuni i zapjevaj,
Moja Jugoslavijo!
Ovdje nikad neće čopor naći,
Ko ne nauči urlati.
Zaspao je KGB, zaspala je CIA.
Odmara se naša milicija.
Vidio sam u snu ljiljan bijeli,
crne konje i svatove bez pjesme.
Veseli Bosanac zagriz’o, zagriz’o na mamac.
Pored mene žene marširaju,
korak il’ dva, i brzo nestaju.
Ti lijepa kao armija,
ispod zastava.
Šta bi dao da možeš ovako,
dići ruke, a puk da te slijedi.
Ako se sutra zarati,
moja mala, šta ćemo ja i ti.
A kada počne pucati,
preko glave ćemo se pokriti.
Ispod male dekice,
ja i ti i zvjezdice.
Grickaćemo grozđe,
čekaćemo rat da prođe.
Gadno stoje stvari moje luče.
ne računaj na mene.
Ti, nisi ti više.
Tebi svaki krevet ovog svijeta,
tijesan je.
Ostaćemo sami ti i ja.
U svijetu kome rod i ne treba.
Bitanga i princeza par, ne ide to.
Te noći kad me stignu potjere,
kurve sudbine.
Kupit ću si tenk,
kad tad, kad tad.
Da te vozim njim
kad tad, kad tad.
Topom cu te gađat,
moja mala.
Jer ja sam stari isluženi vojnik.
Takvi smo mi Srbi, zato me i svrbi.
Ponekad na uho šapnem papama,
Bog il’ je s vama ili je sa nama.
Padaju zvijezde.
Letjele su noćas,
iznad moga krova.
Ništa više nije čudno.
protiv vjetra i oluje,
pjevati je uzaludno.
Ko ne sluša pjesmu,
Slušaće oluju!
Nikad se necu vratit’,
u svoj rodni grad
tamo me ne čeka niko.
Im’o kuću, nemam je-
im’o zemlju, prodo je.
A i ti me iznevjeri.
Autor: Good_neighbor
COMMENTS