#TeglaNaSzigetu – Dan četvrti

Ima Pulp onu pesmu Sorted for E’s and Weez gde Džarvis zove majku telefonom i kaže joj da se nikad neće vratiti kući, jer je spržio mozak negde na nekoj livadi pored Glastonberija. E pa i ja sam juče ceo dan bio u tom nekom dobrom fazonu. Pogotovo kad sam saznao da Sziget ima svoj Sea Dance festival za one kojima nije dovoljno 7 dana festivala. Na Balatonu ima nešto što se zove BMyLake festival i sviraju samo mađarski bendovi i DJ-evi i ceo dan smo konstruisali plan, kako bi valjalo prodati vozne karte za Beograd i otići na Balaton.

Kad smo već kod mađarskih bendova, daj odma’ da pomenem dok nisam zaboravio Irie Maffia bend. Ovaj svima nama nepoznati bend ima zvaničnu himnu ovogodišnjeg festivala. Sziget bira te stvari već nekoliko godina unazad. Fora je što ova pesma ide sa razglasa pred svaki nastup, tako da je apsolutna zaraza i nismo sigurni da li je ovo nešto najbolje ili najgore. To osećanje se menja na svakih pola sata.

Juče je dan opet počeo ekstra rano na ostrvu, jer smo kao pripadnici sedme sile morali da idemo na ostrvsku turu. Što je na neki način i kul, jer se  ovako realno ne bismo zavlačili po svakom budžaku ostrva, a i kapiram da se baš iscimaš da ga obiđeš celo, a i opet će biti nekih mesta do kojih nećeš doći. Videli smo neke delove sa tradicionalnim mađarskim igrama, tipa neku foru k’o kuglanje samo što umesto kugle bacaš cipelu. Ili pecanje veštačkih ribica u malom bazenu, a pritom se te ribice ne pomeraju i nemaju magnet, a ti buljiš u njih. Zabava! Videli smo i Hasidi jevreje koji ti za 10 forinti gledaju u dlan. Gledali smo probu neke moderne koreografske predstave-instalacije, ali smo preveliki seljaci za to. Išli smo i na stage za klasičnu muziku gde nas je pozdravio organizator te bine, potpuno izgubljeni lik koji je verovatno zaboravio da danas dolaze novinari, jer nas je dočekao sa majicom Drugs saved my life. Za kraj naleteli smo na neke frizere na esidu koji liče na ekipu iz spota Dragane Mirković Kraljica planete Bongo. Naravno da smo sve ovo ustvari gledali jer nas je čekala džabe cirka na kraju.

20150813_152826
Zbog svega ovoga smo zakasnili malo na Maccabees koji su bili na Mainu. Iskreno, nisam očekivao da Maccabees i može da nastupa na nekoj glavnoj bini nekog festivala dalje od Leedsa ili Boltona. Međutim, oni izgleda imaju dosta fanova, ili je barem to bila njihova domaća publika. Skontali smo da znamo i više njihovih pesama nego što smo očekivali, tako da bi realno mogli da im se više posvetimo.
Nekad u toku dana su počeli da se navlače neki oblaci i krenulo je i da grmi i ponadao sam se kiši koja bi konačno malo ohladila, ali rečima Ramba Amadeusa Oćeš kurac sine. Izgleda da kiša čeka neki metal koncert, da bi svi metal prasići mogli da se valjaju u blatu. Zbog svih današnjih aktivnosti smo rešili da odmorimo pa smo preskočili The Ting Tings i MØ. Za nju mi je žao, kažu da je bilo zabavno, da je slavila rođendan na bini i pevala Lean On. Foals ipak nismo želeli da propustimo. Na početku Foalsa sam primetio previše Hajzenberg majica. Ja sam svoju ostavio kod kuće jer je 2015. Takođe, kad smo već u ovom modnom raspoloženju, nema baš u tolikoj meri Joy Division majica, tako da možda nas je internet lagao. Foalse sam već slušao na Primaveri, ali ovde je bilo 3 puta bolje. Svirali su dosta novih stvari, koje su bukvalno zvučale e da vidite što imamo nove do jaja pesme jedva čekamo da vam pokažemo. Ništa nije smetalo, pa čak ni to što je pukao zvučnik u jednom mometu pa je na par minuta nastala tišina, niti je smetalo što je publika krenula da čuči na Spanish Sahari (iako niko to od njih nije tražio) da bi skočila, ali ne na onaj brži deo pesme.
Nakon Foalsa krenuo sam ka World Music Stageu i to prvi put za četiri dana. Imao sam plan da svaki dan budem barem malo tamo, ali jbg obaveze i poklapanja. Tamo sam prvi put ušao u Toi Toi sa običnom rajom. Do sad sam uglavnom koristio VIP, gde imamo Piss boya koji nam prinosi kantu u koju uriniramo. Slušao sam La Brass Bandu,  jedno od većih iznenađenja festivala. Grupica Nemačkih trubača, koji za sebe kažu da su gej brass bend iz Bavarije su naterali ljude da divljaju toliko da se pod tresao. Bukvalno. Svirali su Around the World od Daft Panka, 99 balona, Amadeus Amadeus i neku stvar od matorog pank benda Damned. Realno, ovakvim stvarima je mesto u Guči i nije mi jasno što neko ne uzme da dovodi ove varijante tamo, drali bi hipstere za kintu samo tako. Jedva čekam neki naredni Sziget, gde će biti sve neki bendovi koje sam već gledao, pa da onda sve vreme budem na World Music Stageu.

Čuli smo u prolazu Ellie Goulding i ono, nije baš da je Ana Nikolić. Za Interpol smo ušli  čak sat vremena ranije da bi izbegli gužvu na ulazu A38 stejdža. Inače A38 ima ubedljivo najgori zvuk na festivalu i sve nešto kontam da bendovi koji tamo sviraju, sviraju po nekoj kazni, tipa da su opanjakavali Mađarsku u svetskim medijima ili slično. Interpol su godinu počeli tako što su bili zavejani u snežnoj mećavi, tako da to što smo ih mi slušali iz prvih redova nije najgore što im se desilo ove godine. Kad kažem mi, mislim na mene i na Teglinog urednika sporta i razonode, koji je poslednji put ovoliko bio srećan, kad su odbacili optužbe Adilu da je tukao ženu.

20150814_000933

 

Jel Interpol gotik? Ne znam, ali voleo bih da se oblačim k’o oni. Doduše, bio sam ja na tim gotik žurkama u KST-u i moram reći da nije baš ista ekipa. Svirali su dosta stvari sa prvog albuma kao i sa onog gde lav jede antilopu na omotu. Posebno su me obradovale Evil, Rest My Chemistry, kao i Take You on a Cruise, koja je verovatno najbolja pesma o kurcu koju nam je indie rock dao. U svakom slučaju i Interpol je skinut sa bucket liste bendova koje treba pogledati, koja je sastavljena na Indigu na Kališu neke 2007. Neke ribe su flešovale bendu sve vreme, naravno da je to snimala kamera, tako da se ponovo vraćamo na onu jučerašnju priču da tipovi prave muziku da bi došli do žena. Zbog Interpola sam propustio najbolji pank bend na svetu i omiljeni bend Džonija Depa Taraf De Haidouks, ali bože moj, oni postoje već 50 godina, kapiram da će postojati još toliko.

Posle svega ovoga nije se imalo više snage osim za ćutanje i kljucanje u metrou do kuće. Danas dan opet počinjemo rano, ali ovog puta na plaži, gde se okupljaju ljudi sa Balkana, verovatno da zapevaju na koži Balkan istetoviran i da se uhvate u vozić uz Moji su drugovi.

 

Autori: MimiKraljMamba

Rate this post

COMMENTS

WORDPRESS: 0