Prošle sedmice granice su se pomjerale šakom i kapom. Cvija, Relja i Coby su novim megahitom redefinisali domaći rap, a njihovi drugari iz IDJ Videos su istu pjesmu ekranizovali na način koji nas je natjerao da kažemo „jbt, ipak ima nade za našu kinematografiju“. Komotno možemo reći da su melisandrovali ovog Jon Snowa od srpskog filma. Vizuelno veličanstven, epski grandiozan, ali i elegično surov. Ipak, ispod te ušminkane površine krije se vrlo suptilna poruka, jedan andrićevski znak pored puta. Znak koji niko nije vidio, osim onih koji jesu. Šta smo iskopali, saznajte u redovima koji slijede.
Radnja spota je naizgled jednostavna i neoriginalna, posuđena iz sve i jednog ciklusa narodne epske poezije: tri brata, jedna majka, sahrana i sudba kleta. Sve stoput viđeno, klasična priča o vitezovima beogradskog asfalta, Obilićima našeg vremena koji se bore za svoje mjesto pred suncem zaglavljeni u mraku zatvorskih ćelija i zadimljenih kafana.
Čekaj, čekaj, jesi rekao Obilićima?? Obilić našeg vremena!? I odjedared, sve mi postade jasno. Ovo je priča o srpskoj kraljevskoj porodici. Baš tako, o Ražnatovićima. Majka je Ceca, a tri sina su Veljko. Kako? Popijte nešto, trebaće vam. Evo kako:
Šta nam prvo ukazuje da bi majka mogla biti Ceca? Tri sina, naravno. Tri kao otac, sin i duh sveti, tri kao tri poljupca, tri kao pomoz bog legendo, tri kao tri prsta, tri kao večeras je naše veče, tri kao Srbija. A srpska majka može biti samo jedna.
Sami kraj spota nas vraća u prošlost, doček je Nove godine 1995, a majka sinove daruje poklonima i napominje da im je to ostavio otac da ga nikad ne zaborave. Ko je devedespete uopšte imao za hljeb i jogurt, a kamoli za zlatno prstenje, satove i kajle sa krstovima? Samo onaj koji je više puta navukao čarapu na glavu nego pošten čovjek na nogu. Međutim, oca je sačekao metak u potiljak, a majka je ostala samohrana i prije nego što su dječak(ci) krenuli u školu. Ko hoće da vidi, sve mu je jasno. Ali zašto baš devedespeta? Arkan je tad još bio živ, a Veljko se nije ni rodio. Rekao bih da je to iz razloga „procesne ekonomije“, svaki drugi momenat bi tražio dodatno objašnjavanje, ovako nam se u jednom kadru sve bukvalno nacrtalo, nema potrebe za komplikovanjem. A može biti i zbog toga što su autori na tragu Aarona Sorkina koji kaže „I don’t want my fidelity to be to the truth, I want it to be to storytelling”, ili jer su štovaoci teorija Rusta Cohlea o vremenu kao pljosnatom krugu. Vi izaberite.
Ova retrospektivna scena je zapravo ključ za čitanje cijelog spota, u usualsuspectovskom maniru. Evidentno je da svi sinovi imaju isto godina, baš kao što je evidentno da nisu blizanci. Znači odvojeno su rađani, što nam kazuje da bi razlika između svakog morala biti bar godinu dana. Dakle, najstariji bi bio recimo šestogodišnjak, a najmlađi četvorogodišnjak. U toj dobi, razlika od dvije godine je kapitalna i jasno uočljiva, ovde razlike nema. Zaključak se sam nameće: to nisu trojica, to je samo jedan dječak. Ko je rekao Fight Club? Uostalom, u prilog teoriji da dječaci mogu biti samo Veljko govori i maestralna slika kojom se autori ovog hita obračunavaju sa BS-om a gdje piše da je ovo namijenjeno bogatoj i lepoj deci, a budimo realni, ko je najljepše i najbogatije dijete u Srbiji?
Spot nam kroz tri lika pripovijeda o fazama Veljkovog razvoja. Prva faza, nazovimo je Charmander Veljko, je Cvija. To je tinejdžerski period koji Veljko već pregazio. Kao neki polubiznis, polumafijanje, laptop i ajfon, organizovanje žurki i dopisivanje sa klinkama željnim svega. Druga faza je Coby gdje evoluira u Charmeleon Veljka. To je faza kafanskog kavgadžije u koju je, po riječima mojih dobro obavještenih izvora iz Banjaluke (gdje se Velja akademski uspinje), upravo uplovio i gdje se za sada snalazi kao riba u vodi. Kraj razvojnog puta srećemo kod Relje koji predstavlja Charizard Veljka. Ozbiljan kriminal i ništa manje ozbiljna zatvorska ćelija. Hrabro proročanstvo autora, rekao bih teško ostvarivo, ali pustimo da vrijeme bude sudija.
Majku su na kraju sinovi u grob otjerali, a ako to prevedemo na širu sliku, da li znači da će i Srbiji glave doći Veljko i slični mu Obilići? Iskreno, ne zanima. Ono što je meni ovde najinteresantnije je stav autora koji nijednog trenutka prst krivice ne upire ka Ceci, niti je osuđuje za postupke njenog čeda, naprotiv, djeluje da je amnestiraju. Autori su na stanovištu da je Ceca samo “pile, pokislo žuto i malo, što je kraj orla jednom zaspalo”. Za sve je kriva Arkanova genetika. Richard Dugdal je 1877. proučio istorijat porodice Juke i njenih 709 članova ne bi li utvrdio uzročnu vezu između nasljeđa i kriminaliteta. Nama je bio dovoljan Veljko.
Sve u svemu, zlatno doba srpskog YouTubea!
Autor: Grajan Šoukros
COMMENTS