“I daj mi znake dovoljno jake, daj mi snage i hrabrosti, što ne može niko možeš ti”, kažu neprolazni stihovi Momčila Bajagića, koji su kao neformalna himna u izborne bitke ispraćali Borisa Tadića. Slučajno samo onima koji u slučajnosti vjeruju, baš na Bajagin rođendan 19. februara u beogradskoj Hali sportova održan je miting podrške predsjedničkom kandidatu Saši Jankoviću. Jedan od onih koji su prisustvom, govorom i pjesmom podržali Jankovića bio je estradni umjetnik Vlado Georgiev. Ni prvi ni posljednji pjevač koji nastupa na političkom mitingu, reklo bi se. Mogla je umjesto njega, dvije pjesme na plejbek otpjevati npr. Kristina Kovač i tako razgaliti publiku nakon silnih političkih govora. Činjenica da je to bio baš Georgiev je slučajnost. Dakako, samo onima koji u slučajnosti vjeruju. Već prvi taktovi Vladinog hita “Lažni ljudi” dali su mi znake dovoljno jake, dali snage i hrabrosti da prepoznam da Vladin nastup nije pauza između političkih govora, Vladine pjesme jesu politički govori!
Nevjerovatno je kako smo sve ove silne godine bili slijepi kod očiju i u Vladi vidjeli samo majstora lakih nota i bonvivana s Jadrana. Naši voditelji nerijetko kada opisuju svoje goste znaju iskoristiti okoštalu frazetinu kako njih “ili volite ili mrzite, ali definitivno nikoga ne ostavljaju ravnodušnim”, čak i kad su im gosti npr. futsal reprezentativci. Vlado jeste jedan od rijetkih na koje se ova rečenica zaista i može primjeniti. Ali znate ko još na jednak način polarizuje javnost? Upravo političari. Tu sličnosti ne prestaju. Baš kao što na političkoj sceni imamo na desetine onih koji pokušavaju da budu Tito nakon Tita ili Đinđić nakon Zorana, tako i na estradi broj Vladinih jeftinih kopija ide u dvocifreno, iako je svima jasno da ne mogu ni da okreče ono što je on sagradio, aranžiraju ono što je on komponovao. Uostalom, zar je moguće da smo sve vrijeme lišavali političkog konteksta čovjeka koji dijeli ime i prezime sa atentatorom na kralja Aleksandra Karađorđevića? Nomen, vaistinu, est omen.
Politička angažovanost Vladinih pjesama jeste jedna od onih stvari koje se teško primjećuju, ali kad je jednom konačno vidite, zauvijek će nastaviti da vam bode oči. Nešto kao činjenica da Kristijan Bejl u Prestižu glumi dva lika ili Rastina usna. Rekao sam već, pjesma koja mi je otvorila oči bila je “Lažni ljudi”. Prvo mi je bilo smiješno to kako Vlado samim nazivom pjesme proziva i zajebava političare, ali onda sam malo dubljom analizom došao do nedvosmislenog zaključka da je to pjesma o Srbiji, Jugoslaviji i njenim bivšim republikama. “Otišli su moji prijatelji svi, živi i zdravi, ost’o sam bez njih. Živio sam za druge i dao im sve, ostao sam sam, ost’o i bez nje” kristalno je jasno da ovo Srbija pjeva ostalim ex-yu republikama, a vidimo i ukazivanje na istorijski zajeb izbora zajedničke države i neformiranja Velike Srbije. U nastavku pjesme čujemo pojam “plava djevojka” koja ne može biti ništa drugo nego Jugoslavija, kao i stih “kad pomislim na vrijeme, dođe nevrijeme” što je očita referenca na rat.
Druga, ujedno i poslednja, pjesma koju je Vlado izveo na mitingu bila je “Do svitanja” a koju mirnog srca možemo krstiti kao srpski “Wind of change”. Pjesma koja svakim svojim stihom širi miris revolucije i društvenih promjena. “Čitav svijet mijenja se, zašto ne bi mogli ti i ja misliti drugačije, živjeli bi bez kajanja” stihovi su kojima Vlado budi društvenu odgovornost u nama. Istovremeno ima taj nadnacionalni, kosmopolitski prizvuk, jer ovo je numera koja bi našla svoj dom u sve i jednom kutku svijeta i uklopila se u sve istorijske epohu.
Tu nije kraj Vladinim suptilnim porukama. Pjesma “Tropski bar” zapravo je metafora države uređene na načelima libertarijanizma. “Tropski bar, pivo mi daj, pusti muziku i ne peglaj” jasno govori o državi koja se minimalno miješa u život pojedinca, koja dopušta poštenom privredniku da radi, zaradi i nesmeteno troši svoj novac, bez nepotrebnih nameta. Pjesma “Anđele” posvećena je narodu iz perspektive vladara, dok “Sama bez ljubavi” može biti protumačena dvojako, kao osvrt na temu političkih koalicija, ali i na kohabitaciju. Mogao bish dalje u nedogled, ali ne želim i vama da uskraćujem zabavu. Pustite muziku i probudite detektiva u sebi jer apsolutno svaka Vladina pjesma u sebi ima, bolje ili lošije, skrivenu političku poruku.
1934. Vlado Georgiev je okončao vladavinu jednog Aleksandra, da li će 2017. i drugog, ostaje da se vidi.
Autor: Grajan Šoukros
COMMENTS