Odbrana Kevinova

Prostorije NBA franšize Oklahoma City Thunder. Prazni hodnici, potpuna tišina, mrak. Čak su i čistačice dobile slobodan dan. Samo iz jedne prostorije dopire svjetlost. Generalni menadžer Sam Presti otvara flašu najstarijeg vina koje posjeduje, dok se u njemu miješaju srdžba, bijes i nemoć, a jedna suza se otima iz oka i bježi ka podu. Billy Donovan pognute glave već satima bulji u jednu tačku, kao da mu je cijeli život u nju stao. Russell Westbrook baljezga i luduje i ne zna šta radi ni šta priča, u jednom trenutku se okomljava na vatrogasni aparat koji leti kroz prozor. Sa Youtubea se čuje Rada Manojlović “Nikada više, ni takve ljubavi ni takve izdaje”.

Ponedeljak je, 4. jul 2016. godine, tačno 240 godina otkad su se SAD izborile za nezavisnost i tačno 20 otkad im je Will Smith tu istu nezavisnost sačuvao. Simbolično, tog dana je NBA superstar Kevin Durant odlučio da pokida lance i katance koji ga vezuju za prošlost i izbori sopstvenu nezavisnost. Vrijeme je za novo životno poglavlje. Zbogom Grmljavino, dosta je bilo, želim malo sunca.

Kao što to obično biva, niko nije iskoristio dobru priliku da ćuti, već su imali svačega da se nagovore mladom Kevinu. Izdajica, nelojalni beskičmenjak, glory hunter, izdao je srž sporta i slične stvari mogle su se čitati po internet bespućima. Pravdoljubiv, kakav jesam, ne mogu da ostanijem nijem na takve prozivke i red je da objasnim zašto Kevin Durant danas nije izdajnik već konačno slobodan čovjek.

Kevin Durant nije od malih nogu navijač Oklahome, nije tu napravio svoje prve košarkaške korake, nije lokalni dečko, niti su mu oni pružili priliku kada ga niko drugi nije htio. Durant je odrastao u Washingtonu, a studirao je na univerzitetu Texas. Kao jedan od najvećih talenata u istoriji lige pukom srećom (tačnije lošim rezultatom u prethodnoj sezoni, vrućim kuglicama na lutriji i lošom karmom Portland Trailblazersa) pada u ruke Thunderu i tada se prvi put uopšte sreće sa gradom Oklahomom. Zapravo, ni tada. Durant je svoju rookie sezonu proveo u Seattleu, a Oklahoma je nastala tek 2008. O čemu se radi? 2006. slavna NBA franšiza Seattle Supersonics je prodata biznismenu Claytonu Bennetu koji je obećao da će ostati vjeran tom gradu i da je neće preseliti negdje drugo. Godinu dana kasnije, već je bio u “screw you guys, I’m going home” fazonu, zajebao milione fanova, premjestio franšizu u Oklahomu, promijenio ime i dresove i odjebao 41 godinu dugu tradiciju košarkaškog tima iz Seattlea. Ko je rekao lojalnost?

Durant iza sebe ostavlja jedno od najmanjih i najneprimamljivijih tržišta u NBA. Pored živih Floride, Californie ili New Yorka, Kevin Durant je osam godina svoje karijere proveo u američkoj Rumi, a naša Ruma bar narodu može ponuditi povremene nastupe Peđe Medenice, ova ni to. Zaista, kako se Durant toga mogao odreći? Vaistinu nedopustivo.

Durantov ultimativni cilj su titule, a šta je OKC kao franšiza učinila da mu put do iste olakša? Apsolutno ništa. Naprotiv. Sam Presti je iz godine u godinu fantastično birao na draftu, ali je svakim tradeom direktno slabio ekipu. Tome je, ruku na srce, najviše kumovao onaj pilićar od gazde kojem je samo bilo bitno da ne prelazi granicu salary capa kako ne bi morao izdvojiti još koji dolar za plaćanje luxury taxa. Zato je trejdovan Harden, zato je otjeran Reggie Jackson, zato je i ovo ljeto trejdovan Ibaka (dogodine bi mu sljedovao novi veći ugovor, kakvo crno dugoročno planiranje s Oladipom). Jebiga, ako hoćeš titule, plati rođače. Ali ovaj baja ne želi titule, mislim želi, ali više u fazonu ako bude bude, njemu je cilj da bude tu negdje, dovoljno relevantan da puni dvoranu svaki meč, obrće paru i ne plaća više nego što mora. Zato je KD i otišao, jer suštinski ne teže istom. Iz godine u godine pomoćno osoblje su mu bili razni rukiji, jer su oni najjeftiniji logično, nije bilo nekog veteranskog iskustva koje ima know how osvajanja titula, koje zna šta i kako u play-offu kad bude stani-pani. Jedini takvi koje je Durant imao za saigrače sve ove godine su dva mrtva tijela u vidu Dereka Fishera i Kendricka Perkinsa. Svaki dalji komentar je suvišan.

Ni treneri se nisu proslavili. Za sve ove godine nisu bili u stanju da konstruišu održiv sistem, da nacrtaju čestitu akciju i tako olakšaju život Durantuli. Ne, njihova napadačka filozofija se uglavnom svodila na imitiranje Dragana Bajića i vikanje NAPA’NI, NAPA’NI. Kao šlag na kraju ove torte od govana koju je KD morao jesti sve ove godine ide činjenica da mu je najbolji saigrač bio Russell Westbrook, uprkos silnom talentu i neospornom fizičkim i košarkaškim kvalitetama, najgluplji čovjek koji posjeduje moć govora u svih pedeset saveznih država, čovjek koji ima pored sebe najtalentovanijeg ofanzivnog igrača možda u istoriji košarke a opet troši najviše lopti i ovaj je ne dodirne po pet napada zaredom, čovjek koji je smrt za svaki sistem, čovjek koji funkcioniše jedino u anarhiji, čovjek kojeg bi neko iole nevaspitaniji davno prebio zbog njegovog bezumlja.

Uprkos silnoj inkompetenciji svih oko njega, KD je godinu za godinom dovodio OKC na korak do titule, ali od nošenja silnog tereta na leđima za završni udarac više nije imao snage. Pomisao da će isto morati i u godinama koje dolaze, sam protiv svih, i svojih i tuđih, bila je previše. Durant ne duguje Oklahomi ništa, Oklahoma Durantu duguje sve. On je njih ucrtao na košarkašku mapu, a s talentom kakav posjeduje, igračina bi postao svagdje.  I onda ljudi pričaju o lojalnosti. Na kraju krajeva, zašto bi sportisti uopšte bili lojalni kada su klubovi poprilično nelojalni prema njima? Igrači se žrtvuju, uzimaju manje plate, vrbuju druge igrače u klub, svojom popularnošću prodaju dresove i pune dvorane, trpaju pare u džepove vlasnika kluba i onda kad im istekne rok trajanja budu odbačeni kao psi. Mislite da OKC ne bi tradeovao Duranta kada bi osjetili da mogu za njega dobiti nešto bolje? Paul Pierce nije dočekao kraj karijere u Bostonu, niti Hakeem Olyjuwon u Rocketsima, Raul je otjeran iz Reala, Lampard iz Chelsea, a malo je falilo da ovog proljeća ista sudbina zadesi i jednog Francesca Tottija. Bajke, jebiga, ne postoje. Dobar si dok si mi koristan i tu svaka priča prestaje.

Zamislimo na trenutak da KD nije košarkaš već recimo bankar, advokat ili programer. Pruža mu se prilika da promijeni radno mjesto, da ode u bolju firmu, gdje će raditi u boljim uslovima, sa ljudima sa kojima ima više zajedničkog, gdje vlada zdravija atmosfera, gdje imaće veći prostor za napredak, gdje će njegove sposobnosti biti bolje upotrebljene. Zvuči kao najlogičniji mogući poslovni potez u kojem bi ga svako od nas podržao, ali neeeeeeee, on je košarkaš, on ovim podriva samu suštinu sporta. Vjerovatno ni Tesla nije trebao da ode kod Edisona da radi, trebao je da ga „pobjedi“ iz neke austrougarske pripizdine skačući s krovova. Prestanite da obilno serete pod izgovorom nekakvih pravih vrijednosti. Koja je uopšte poenta sporta? Pa kao i svakog drugog biznisa. Da svojim kvalitetom privlači široke narodne mase, zarađuje pare i tako svojim tvorcima omogućava lagodan život. Ako je sportista, nije mazohista. Zaslužuje da živi i radi tamo gdje će mu biti najbolje.

Oklahoma nema ni istoriju ni tradiciju kao Boston za koju bi se KD uhvatio i koja bi mu dala možda motiv da nastavi ovde, nije u centru pažnje kao New York, nema labavije poreske zakone kao Florida, nema gazdu koji svojoj superzvijezdi ispunjava sve želje kakvog ima Dallas, nema izgrađen sistem kao San Antonio, niti ima svjetlu budućnost kakvu nudi Golden State. U suštini, sve što je Okahoma imala da ponudi Durantu je – Durant. I ko može onda išta da mu zamjeri?

Ima li u neuspjehu Oklahome Durantove krivice? Naravno da ima. Kriv je što je sve ove godine bio mirni, fini, povučeni dječak, koji je ćutio i trpio dok su oni ni po čemu dostojni njegovog talenta odlučivali o njegovoj karijeri i traćili je iz dana u dan. Trebalo je davno da lupi šakom od sto i odjebe sve one koje misle da znaju bolje od njega šta je najbolje za njega. No, bolje ikad nego nikad.

Izabrao je Golden State. Kako kaže stih Zabranjenog Pušenja “pos’o je dobar, a para laka”. Samo što je ovde para dobra, a pos’o lak i niko ne munta Kevina Duranta. Konačno više neće morati igrati 1 na 5 košarku i rudariti za svaki poen, moći će uživati u sistemu Stevea Kerra, sa bezbroj blokova, milijardu pasova, kretanja bez lopte i pregršt otvorenih šuteva. Igraće sa ljudima sa kojima ima slične poglede na život (vjerovatno ste čuli priču o druženju u kapeli za vrijeme SP 2010. sa Iguodalom i Curryem), u timu gdje ego ne postoji i timu koji je prebogat onim čega Durantovi prethodni saigrači nisu imali ni u tragovima – košarkaški IQ. Nakon onog kaveza od OKC-a, Durantula će konačno moći da raširi svoja krila. Rekao je da želi da ide tamo gdje će njegova igra moći maksimalno da se razvije, to je ispunio. Zato je ova odluka najpoštenija prema košarci, najpoštenija prema Durantu i najpoštenija prema nama. Košarka zaslužuje da je njen najbolji sin povede na put na kojem nikad ranije nije bila, Durant zaslužuje da do kraja ostvari svoj bogom dani talenat, a mi zaslužujemo da u tome uživamo.

Kevin Durant je godinama bio dječačić kojeg su svi voljeli. Želio da svima ugodi i na kraju je shvatio da je samo jednu osobu ostavio nezadovoljnom – sebe samog. Sada je spreman da ostvari svoje snove. Donio je najtežu odluku u životu, odluku koja je nepopularna, ali za njega najbolja, i odluku sa kojom će ostatak svijeta morati naučiti živjeti, jer Duranta više nije briga šta oni misle. Postao je pravi muškarac!

Autor: Grajan Šoukros