Zašto volimo Premijer ligu?

Sezona nogometa je gotova i sad imamo rupu od dva mjeseca do povratka normalnog nogometa iz tjedna u tjedan. Istina taman je počela Copa America, ali to će teško zadovoljit naše potrebe za nogometom. Uskoro će i kvalifikacije za Europu gdje će se naši klubovi iz regije nastojat ne obrukat, ali većinu tih utakmica je jako teško i mučno gledat. Svaka od liga petica ima neki svoj šarm ali daleko najbolja i najaznimljivija je definitivno engleska Premier liga. Španjolska Primera je dosadna i predvidljiva, a i dosadno je gledat Barcelonu i Real kako pune mreže nekih sirotih likova i izdrkavat na poteze Cristiana Ronalda i Messija. Talijanski nogomet je za mene umro sredinom dekade, a francusku ligu valjda nitko normalan i ne pratit radi nedostatka golova i općenito zanimljivog nogometa. Bundesliga nam je zanimljivija bila dok su se Bayern i Borussia mogli pošteno potuć, a i tu je mnogo naših dragih igrača iz regije. Možda bi se i odlučili za gledanje utakmica Bundeslige radi puno golova i atraktivnosti. ali problem je satnica. Subota je popodne, pred Tvom sjedite sa listćem iz kladionice i nakon što pola sata vremen ubijete, a sa Nijemcima koji su počeli u 15:30 vrijeme je za Premiership. U ovom tekstu objasnit ćemo vam zašto je engleska nogometna liga najbolje nogometna natjecanje na svijetu.

1. Rendom čudni i crnci sa smiješnim frizurama.

U 90-ima je Taribo West vladao sa svojim zelenim palmicama frizurom, ali sada je došlo vrijeme za druge dečke da pokažu kako glupost i neukus u nogometu neće nikad izumrjet. Za početak tu je Abel Xavier

Iskreno, crnci nikad nebi trebali imat plavu kosu. Ne znam zašto, ali grozno mi izgleda to. Abel Xavier rođen je u Mozambiku, a o Mozambičanima je možda najbolje reć da su na zastavu uspjelik utrpat AK-47 i knjigu. Nastupao je za portugalski reprezentaciju za koju je skupio 20 nastupa, a tokom karijere je nastupio za 12 različitih klubova u osam država. U našem najdražem natjecanju nastupio je za tri kluba – Everton iz kojeg je prešao u gradski rival Liverpool te na kraju za Middlesbrough. Nije bio sjajan igrač, ali zapamtili smo ga po nadasve zanimljivim frizurama i stajlingu. Nakon kraja karijere okupšao se u trenerskim vodama, a 2006. se kao Portugalac rođen u Mozambiku odlučio preobratitit na islam i promjeniti ime u Faisal šta je normalno. Faisale hvala ti na svemu i sretno u daljnjoj karijeri,

Idući iz ove kategorije je Benoit Assou Ekotto

Da sretnete ovog lika na ulici negdje vjerovatno bi pretpostavili da je napušen i možda pokušali kupiti šta origana od njega. Čak devet godina je igrao za Tottenham i neko vrijeme je bio solidan lijevi bek, ali više od nastupa veselile su nas njegove izjave. Iako na prvu možda i ne bi to rekli Ekotto je poznat kao pametan lik. U par navrata je izjavio da ga nogomet uopće ne zanima i da je za njega to samo posao. Više od nogometa veseli ga muzika, pa je Ekotto i uspješan DJ. Tužan je Ekotto zbog dvoličnosti nogometaša i tog plitkog svijeta, pa ga često kritizira. Nakon Roonijeve afere sa prostitukom nazvao ga je usranim jebačem kurvi i tako podigao prašinu u javnosti. On je sasvim prosječan možda preiskren lik koji svakodnevno putuje podzemnom, zajedno sa navijačima odlazi na utakmice i involviran je u lokalnoj zajednici. Kada ne može putovati podzemnom Benoit vozi svoga Smarta za kojeg kaže da je praktičan i da ga ne smetaju podjebavanja kolega. Neke vikende tako i ne zna protiv koga nastupa, pa je jednom rekao „znam kad igramo protiv velikih klubova, ostale zovem Sunderland jer me previše ne zanima protiv koga igramo, ja ću dati 100 odsto i onda ići kući“ .

Djibril Cisse

Njega najviše pamtimo po lomovima noge i lomljenju svoje žene. Iz Premier lige najbolje ga pamtimo po nastupima za Liverpool, a nastupao je još za QPR i Sunderland. Za ovako zanimljivog nogometaša možda je i malo čudno što je u karijeri nastupao za Lazio i Krasnodar koji nisu baš poznati prema svojoj ljubavi za druge rase. Jednako je poznat po nogometu kao i po nasilju. 2006. je tako prebio svoju ženu i završio zatvoru, a da stvar bude gora ona je u tom trenutku bila osam mjeseci trudna. Tokom karijere je prebio i dječaka koji ga je pokušao uslikati, a i pljunio je navijača koji ga je vrijeđao. Šlag na kraju je situacija iz 2009. kad je u tri sata ujutro pijan napao striptizetu.

Dodali bi još na listu i Maria Balottelija, ali ima vremena u nastavku, a svi smo više manje upoznati s njegovim pizdarijama

2. Navijačke pjesme

Iako bi vas domaći komentatori najrađe uvjerili da su stadioni Premier lige divna kulturna mjesta gdje se plješće na sve lijepe poteze i onda kao vrhunac zapjeva You’ll never walk alone situacija je potpuno drugačija. Iako su Englezi u prošlosti pokušali, a i djelomično uspjeli smanjiti huliganizam on je i danas tu. Za razliku od domaćih navijačkih pjesama gdje se najčešće slavi svoj i vrijeđa drugi klub Britanci su malo orjentiraniji na „osobnije“ pjesmice. Dosta slavnih nogometaša našlo se na udaru navijača pa izdvajamo neke od najboljih.
Navijači Manchester Uniteda su svog igrača korejca Ji- Sung Parka odlučili opjevati s pjesmom

‘Park, Park wherever you may be,
You eat dogs in your home country

Rasizam je smiješan kad se pravilno upotrebi a to se dogodilo i slučaju Adebayora. Adebayor koji u posljednje vrijeme priča o problemima u obitelji i kako ga rodbina pokušava ubiti je zapravo jedan od većih seronja Premier lige. Nastupao je za Arsenal, City i Tottenham, a nakon postignutog pogotka Arsenalu otišao je slaviti ispred njegovih navijača

Navijači su se zato potrudili i spjevali mi pjesmicu

„Adebayor, Adebayor – dad washes elephants and mom is a whore“

Osim rase, smiješne su navijačima i bolesti pa su tako Andija Gorana kojem je tokom karijere dijagnosticirana šizofrenija počastili sa poklicima

„Two Andy Gorans, There’s only two Andy Gorans“

Ni Balkanci nisu ostali zanemareni pa su za svog heroja i kapetana Vidića preradili stvar „volare“
„Nemanja – he comes from Serbia – he’ll fucking murder ya“

Nakon loma noge na udar navijača došao je „Hrvat“ Da Silva. Čovjek bi pomislio da će imatii malo milosti za njega nakon ozljede ali navijače se ne da prevariti pa je popularna stvar bila i

„Eduardo, Eduardo – he used to have silky skills
Now he walks like Heather Mills“

(Heather Millsje za neupućene 1993. ostala bez noge)

3. Fantasy premier league

Tjednom u životu imam tri obaveze, a jedna od njih je u petak navečer upaliti laptop i spojiti se na strani fantasy premier lige. Nakon ulijevanja pive u čašu i zapaljenje cigarete vrijeme je za proučavanje sutrašnjih izostanaka i mogućih postava. Lako je igrati na sigurno i imati u momčadi Hazarda, Costu, Aguera i Sancheza, treba naći nekog novog dragulja koji će nam donijeti mnoštvo bodova. Za one koji ne igraju igrica djeluje na principu da vi izaberete 15 igrača od kojih 11 igra u 1. Momčadi i onda na osnovu njihovog učinka dobivate bodove. Kao da Premier ligu nije dovoljan užitak samo gledati ovo daje još jednu zabavnu dimenziju. Najčešće se igra u ligi sa svojom ekipom koju poznajete, ali ako nemate dovoljno zainteresiranih opet se isplati igrati jer su vam suparnici svi na svijetu. Eto ideje Tegli da dogodine napravi Tegla privatnu ligu. Osim nas običnih ljudi i nogometašima je ova igrica zabavna. Igrači Stokea imaju svoju privatnu ligu u kojoj je pobjednik jedan od najvećih umjetnika nogometa Peter Crouch.

To bi bili samo neki od tisuće razloga zašto gledati Premier ligu pa vam savjetujem da cijelo ljeto provedete ispred laptopa prateći transfere i pripremne utakmica svog najdražeg kluba. Ja kao i svi ostali normalni ljudi navijam za Arsenal i najavljujen titulu za iduću sezonu. Toliko od mene, pozz!

Autor: RenaUslicnik