Top pet pljački u domaćim filmovima

 

Da li se devedesete vraćaju ili su se već vratile? Osećate li se sigurni kada izađete na ulicu? Kada su vas poslednji put opljačkali. Mene u petak. Zato se sada ne bavim problematikom društva u kojem živimo ili još gore – rešavanjem problema u društvu. Taj nemili događaj je izrodio temu, a to je, pet najboljih pljačkih u domaćim filmovima.

 

Kad porastem biću Kengur

Odmah da razjasnimo – Šapić nikad nije bio kul! Ovo znam, jer mi je oteo zastavu Srbije na proslavi vaterpolo kluba Bečej, kada su postali šampioni Evrope. Doduše, i ja sam tu zastavu skinuo sa opštine za potrebe proslave prvog maja, ali ovo nije tekst o tome. Gangula u ovom filmu, iako ima tek par rečenica, pokazuje zbog čega je karijera vaterpoliste pravi izbor za njega. Jedna od lepših scena je kada Šomi ukrade daljinski i vrati na fudbal, jer svi znamo da Šapića ne interesuju politička dešavanja.

 

Pljačka Trećeg Rajha

Iako ceo film deluje kao da je napravljen od onog vica Danila Stojkovića „I onda ih Srbin sve nadmudri“ ima nekoliko zanimljivih momenata. Izdvojili bismo scenu kada ga Dragan Nikolić šukne Nemcima preko Katarine Radivojević. Sa druge strane, ovo nikako nije najbolji uradak Zdravka Šotre, ali znajući da ga održavamo u životu zahvaljujući RTS pretplati, nadamo se da će nam on doneti nastavak filma Boj na Kosovu. Radni naslov – Boj na Kosovu 2 – Osveta Srba.

 

Do koske

Prethodni tekst je uključivao ovaj film i scenu kada Simke otima kokain. Iako se to može podvesti kao krađa, osvrnuli bi se na razbojništvo oko kog se ovaj film i snimio. Naravno, govorimo o otimanju Kovača od strane napaljenih klinaca i njegovo zlostavljanje. Do koske je film o besmislenosti života tokom pomenutih devedesetih, ali kako to već ide kod nas, mi smo iz njega naučili samo kul replike. (Dobro, nisam znao kako da završim pasus, a skulovanje je uvek u modi).

 

Munje

Kaseta „dram n besa“ nam sad neće biti u fokusu zbog toga što imamo spreman scenario za Munje 2 gde će ona da odigra važnu ulogu. Cvijanović je pre nego što je postao „Mile protiv tranzicije” bio glumac. To generacija Z može videti i u ovom filmu, zbog kog se generacija Y doselila u Beograd. Scena u kojoj on „vraća dug“ uzimajući majice iz ormana na kućnoj žurki je toliko simpatična, da se čak ne bih ljutio da se i meni dogodi. A dogodilo se.

 

Neprijatelj

Dejan Zečević je svoju filmsku karijeru trebalo da završi nakon Dečka iz Junkovca. Spreman sam životom da branim tvrdnju da ovaj čovek nema nijedan dobar film. Svaki put kada sam mu davao šansu, on me je već kroz 15 minuta novog ostvarenja podsetio da ne ume da snima. Ali film Neprijatelj sam morao da odgledam od početka do kraja zbog posla. Zbog tih 108 ukradenih minuta života, Zečević je moj zakleti neprijatelj!

Autor: Shakraf

1/5 - (1 vote)

COMMENTS

WORDPRESS: 0