Mislim da ne možemo više ovako Lane. Toliko se dugo znamo da više nisam ni siguran kada smo započeli ovu avanturu. Obojica smo sada u godinama kada ne možemo sebi da priuštimo prolazne simpatije i zato je vreme da vidimo na čemu stojimo. Želeo sam da mi povratiš veru, a ti si mi dao jedno Sasvim obično veče. Još od Bele Lađe čekam da me predomisliš i nanovo oboriš sa nogu. Sada se bojim da se to neće desiti. Trebalo je ovo i ranije da se uradi, ali svi smo imali vezu u kojoj smo ostali duže nego što je bilo ljubavi.
Scenografija i atmosfera deluju kao stvoreni za raskid. Tu je gomila ljudi da niko od nas ne bi dramio. U prvom planu samo običan sto, prekriven nenametljivim stolnjakom i ti mu prilaziš. Srdačno se pozdravljamo i baš sam uzbuđen što te vidim, al’ priznajem da mi je već druga pomisao bila Pa mogao je lepše da se obuče. Verovatno zato što te pamtim iz Kabarea kada si na scenu izlazio u smokingu.
Ovo je sasvim druga predstava, pa je i logično da sasvim drugačije izgledaš, ali zašto onda recikliraš viceve i priče iz pomenutog Kabarea. I ne samo odatle. Ni ostala tvoja dela i nastupi nisu pošteđeni čeprkanja i presađivanja delova u ovu predstavu. Možda preterujem!? Moguće je da smo toliko dugo zajedno da već znam sve tvoje priče napamet, pa kada ih izvodiš novim ljudima, ja se dosađujem, jer je meni to već viđeno.
Sasvim je moguće da od tebe tražim previše. Nisam ni znao koliko visoko mišljenje imam o tebi dok me nisi razočarao, i sam sam u tome. Svi ostali su uživali. Smeh je dopirao iz svih krajeva prostorije. Na momente nisi morao ništa ni da kažeš već je bilo dovoljno da napraviš stratešku pauzu ili pokretima dočaraš dužinu, širinu ili čvrstinu penisa iz priče. Svi su ti jeli iz ruke.
Prosto me je iznenadilo koliko tvojih priča je bezobrazne prirode. Ne pravim se fin, jer sam ih već sve znao napamet, nego kada ih čuješ tako jednu za drugom u kontinuetu zapitaš se malo. Ne ugaziš ti u mulj, ali rado šetaš oko njega. Pregršt metafora za razne organe muškaraca i žena, svaka ispraćena osmehom. Pozorišna publika očigledno nema problem sa veoma banalnim seksualnim humorom doklegod se ne izgovore reči kurac ili pička. Jer tako nešto bi bilo vulgarno i nije mu mesto u pozorištu.
Shvatam čar komedije da se govori o vulgarnosti koristeći se imaginativnim i nenapadnim terminima. Sve to nekako pada u vodu zbog prevelike jednostavnosti. Objašnjavaš da si kao firmopisac umesto ne gazi travu pisao ne guzi travu, ili air italia kao air genitalia. Najsmešnije mi je bilo što u tvoje dve različite priče dve žene bivaju prisiljene na sex (druga u crkvi), a publici to prelazi preko glave i prate aplauzom. Verovatno gledajući to sa scene dolaziš do zaključka da i ne zaslužujemo bolje.
Tačno su mi najgenijalni delovi bili između fora, kada se niko drugi ne smeje. Zaista umeš da čitavu priču postaviš u kontekst ili mesto gde ona postaje apsolutni apsurd same sebe. Zasmetala mi je neaktuelnost. Kao da si se pomirio da je ova naša veza za stalno, pa se više i ne trudiš. Delovi kada se dotičeš politike su ironično smešni, jer su isti kao pre 20 godina samo promenjena imena aktera. Ne znam zašto pominješ Koštunicu i skupštinsku govornicu kada je naša politika odavno zaboravila oba ta pojma.
Veče si otvorio sa pričom o igri sa dimom cigarete. Vešto si nam svima stvorio sliku kako njime crtaš po sebi i prostoru. Kako se jednom tako običnom pojavom igraš sa realnošću, a opet stavljaš nam do znanja da je to samo dim. Nešto sivo, neuhvatljivo i prolazno. Možda mi je ta priča podigla očekivanja za čitavo veče. Prepustio sam se potrazi za izvorom tog dima očekujući vatru, a naišao sam samo na pepeo.
P. S.
I baš si se ugojio.
Autor: Dobroćudni
COMMENTS