Na Tarantina nije uticao samo onaj ko je žurio na autobus. Mislili o Kventinu da je prvi pravi postmoderni autor, ili pak da je glavati lajavi krelac, ne možete da mu osporite vikipedijsko (o da, ovo je reč) znanje o filmu. Pa čak i ako vam smeta što mu je svaki detalj omaž na nešto, morate da priznate da su ti pozajmljeni segmenti nekad i jedini dobri momenti filmova na koje se referiše. Kako reče Slavoj Žižek – lako je srati, ali treba to u pitu napraviti. Ni taj odnos naravno nije išao u jednom smeru, pa je i sam Tarantino porodio milion klonova i oponašatelja širom sveta. Osećali su se njegovi uticaji i u našoj kinematografiji (Do koske, Mehanizam, većina post-anđelskih Dragojevićevih dijaloga), sve dok se u kultnom domaćem ostvarenju Skoro sasvim obična priča nije začulo jedno Šta sere taj Tarantino? Ali dobro, stavićemo na stranu tu maestralnu repliku, jer nas ipak više zanima drugi deo priče – Da li je moguće da je QT dobio ideju i iz nekog našeg filma? Mi ćemo vam reći da u to iz sveg srca verujemo i da ćemo u to pokušati da vas ubedimo, a vi kako hoćete, ili nam verujte, ili se složite sa onim što nam pre neki dan na Tviteru reče da glumimo neke postmoderne hipstere.
Jackie Brown (1997.) – Dama koja ubija (1992.)
Ukoliko ste čitali zbirku Filmadžijske priče Zorana Čalića (ako niste, nadamo se da će vam neko poslati u onoj akciji preko Facebooka) znate da je srpski Spilberg veliki Tarantinov fan. Ako pod fanom podrazumevate nekoga ko celu priču posveti odlasku u bioskop i gledanju Pulp Fictiona, od koga je očigledno video samo plakat, pa prepričava nepostojeći film sa crncem. Očigledno je ta spiritualna veza između njih kliknula, Kventin se domogao VHS-a sa četvrtim delom serijala Ćao inspektore, odlučio da negativni lik promeni u pozitivni i za glavnu ulogu pozove američku Snežanu Savić – Pem Grir.
Kill Bill (2003.) – Biće bolje (1994.)
Očigledno je da su braća kriminalci u ovom remek delu domaće komedije inspirisani obojenim lopovima iz Reservoir Dogsa, ali je Seka Sablić u ulozi mafijaške padrine, još očiglednije poslužila kao uzor za O-Ren Ishii, šeficu japanskog podzemlja, koju Nevesta u prvom delu KB-a preseče na pola. Seka ovde završi malo pristojnije (Olivera Marković je slučajno raznese kašikarom), ali kao i Lucy Liu zavodi red među podređenima gvozdenom rukom. Plus, umesto Morikonea, na odjavnoj špici piči Bojan Milanović.
Grindhouse (2007.) – Paket aranžman (1995.)
Do sada smo utvrdili da je Tarantino od samih početaka karijere dosta crpeo iz domaćeg filma što se tiče detalja, ali je u jednom trenutku rešio da pređe i na koncepte. Inspirisao se starom srpskom tradicijom omnibusa i sa prijateljem Robertom Rodrigezom rešio da napravi nešto slično. Ipak, stravu iz našeg naslova nisu mogli da prenesu, pa su se držali zombija i manijakalnih kaskadera ubica. Realno, kako da u američki film prenesete svu stravu Josifa Tatića koji objašnjava kako je pravio pauzu od jebanja, jer su mu se jaja usijala od trenja (prim. direktan citat).
Inglorious Basterds (2009.) – Pljačka trećeg rajha (2004.)
Gde je poigravanje sa istorijom Drugog svetskog rata Tarantino mogao da nađe, nego u delu poznog Šopole po davno izgubljenom scenariju velikog stand up komičara Ljube Moljca. Glavonja i Kalauz doduše nisu ubili Hitlera, kao njihovi američki prijatelji, ali su ga zato ubili u pojam kad su mu opljačkali najveću banku u Berlinu. Tu je i fascinacija filmom (naši lopovi obožavaju bioskop), a i negativac švapski oficir, koji nije baš Kristof Volc, ali zato jeste baš Vojin Ćetković. Alternativna istorija u svom najboljem izdanju.
The Hateful Eight (2015.) – Točkovi (1998.)
Ko kaže da mu nisu pali Točkovi na pamet dok je gledao poslednji Kventinov film, ili laže, ili nikada nije gledao jedan od najboljih domaćih filmova, što mu dođe gore nego da laže. Ako nam je kod gledanja Točkova izgledalo da su uticaji Tarantina na Đorđa Milosavljevića veliki, kod HE je jasno da je inspiracija povratna. I QT je odlučio da snimi svoju verziju Deset ljutih gusara, samo je umesto neke srbijanske pripizdine, sve smestio na Divlji Zapad. Ne znamo da li mu Semjuel L. Džekson dođe američki Nikola Kojo, ali tu su negde po interesantnosti mesta u koja ih upucaju.
Autor: RadomirZvoncek
COMMENTS