Kao što znate, bilo je leto, a leti ljudi idu na odmor. Pomalo se opuste i retko proveravaju mejlove. E pa, to se i nama desilo, tako da nismo primetili pozivnicu BBC-a da učestvujemo u sastavljanju liste najboljih filmova 21. veka. Otud lista verovatno i izgleda kako izgleda. Možemo reći da ima nešto više azijskih filmova, i to ne onih dobrih, ima mađarskih, naravno sedmočasovnih o mrtvim konjima,mogli smo da pretpostavimo da će biti i cela sekcija rumunskih o abortusima. ‘Ajde, Mullholand Drive može da bude na prvom mestu, ali i ne mora. Ipak, konzilijum redakcije sajta Tegla.rs se sastavio, i svako je dao po jedan film koji šaljemo BBC-u. Tražimo ponovno brojanje i da opozicija diše kao jedan. Nismo poređali listu od prvog do desetog mesta jer bi to značilo da moramo da se nađemo na napuštenom parkingu, skinemo do pojasa i onaj ko ostane poslednji na nogama pobedio je. Zbog mira u kući, prezentujemo ovakav Teglin Top 10 filmova XXI veka.
In Bruges
Najbolji film koji Gaj Riči nikada nije snimio odneo je Kolina Farela i Brendana Glisona u flamanski grad Briž, koji im je poslužio kao skrovište nakon neuspešne realizacije naručenog ubistva. In Bruges fantastičnim scenarijom i bizarnim događajima tokom stominutnog skrivanja, pokriva kontrast između Glisona, zainteresovanog za sve turistički i Farela u egzistencijalnoj krizi, koji se u tih 100 minuta kreće od ljigavog kretena, preko nervoznog lika na dejtu, do mučenika po definiciji.
Autor: Andrija Savić
Snatch
Iako lično mislim da postoji mnogo više boljih filmova od Snatcha u 21. veku, izabrao sam ga prvenstveno zbog toga što je ključni dokaz moje stare teorije – „Madona je vampir koji crpi talenat od svojih partnera“. Ovo je poslednji dobar film Gaja Ričija pre nego što je ostavio tadašnju devojku, drugaricu Robija Vilijamsa rečima „I love you baby, but face it she’s Madonna“. Tek kada ga je Madona ostavila, uspeo je malo da se konsoliduje i napravi solidnu Rokenrolu, but face it, on je svoj talenat istrošio.
Autor: Shakraf
Srpski film
Ekranizacija svake moguće domaće psovke, poput one u kojoj se pominje preminulo tek rođeno dete u kolevci, ali i filmovanje čitavog žanra koji se u video klubovima zvao – domaći film. Svi su o njemu pričali, iako ga je malo ko pogledao. Ostao upamćen po zabranama, skandalima, muzici Skaj Viklera, ludoj ulozi Sergeja Trifunovića (za koju se pričalo da treba da je tumači Branko Kockica) i veštačkom penisu Srđana Todorovića (kasnije završio na Marlonu Brutalu u filmu Klip. Penis, ne Todorović). Mnogi su pričali kako je sramota da ovakav film nosi naziv Srpski film, i time predstavlja zemlju u užasnom svetlu. Uglavnom oni koji su zagovarali da se ovde snimljene radnje, zaista i izvršavaju na realnim ljudima, koji nisu pripadnici ponosnog srpskog naroda. Autori posle ovoga nisu uradili skoro ništa, ne znamo da li je intervenisao pomenuti patriotski lobi, a Sergej se oprao reklamama za jedan brend koji se rimuje sa Piksi, gde glumi pravu srpsku starinu. Veštački penis je posle par uloga, izgleda odlučio da se kao pravi domaći glumac, povuče na selo i peče rakiju.
Autor: Radomir Zvoncek
Skoro sasvim obična priča
Gledajući već pomenutu BBC-jevu listu, nisam mogao, a da ne primetim gomilu filmova za koje sam prvi put čuo, ili još gore – azijskih filmova za koje nisam želeo da čujem. Ovakve liste mi nekad izgledaju pomalo pretenciozne, pa me je začudilo što nema Srpskog filma (mislim na naslov, ne na žanr). Mada opet, što smo mi gori od ostatka sveta i što ne bismo stavili neki naš film. Tako da, evo jedne domaćice, koju sam gledao svaki put kada se pojavila na televiziji. Radi se o besramnoj krađi (ne omažu) High Fidelityja. Osim što sadrži nerealne dijaloge, koji u trenucima podsećaju na pornić, ima i Stefana Kapičića kao comic relief, a svi koji su upoznati sa glumačkim kapacitetima ovog momk, znaju da to nikako ne može da bude dobro. Film koji je očigledno finansiran od strane SPS-a da pokaže narodu koje ljude i koju omladinu su doveli posle 5. oktobra, pa verovatno ima sve zasluge za ponovno vozdizanje te stranke par godina kasnije. Prema tome, umesto da kažem Inglorious Basterds, ja ću reći Skoro sasvim obična priča, film koja svaka kuća mora da ima i da ga nikad ne pogleda, nego samo da skuplja prašinu sa ostalim DVD izdanjima kao što su Pakt sa vukovima i 3000 milja do Grejslenda.
Autor: Momčilo Dašić
The Perks of Being a Wallflower
Priča o mentalnom i fizičkom stasavanju mlade osobe sa problemima. Priča o muzici, o ljubavi i neočekivanim prijateljstvima. Dakle nešto kao ono Neke ptice nikad ne polete, ili kako god, samo sa manje leukemije. Kao i za pomenuti domaći film, muči me problem da zapamtim facu glavnog lika i bezbroj puta imam “Eeeeeeee, je l’ to onaj što je glumio u onom filmu” momente. Spojler alert – nije! Sporednu ulogu igra Ezra Miler koji se opasno zagreva da postane jedan od najuposlenijih ljudi u Holivudu. Potpuno opravdano, jer nema uloge koju nije pokidao. Gledajući ga ovde ili u We Need to Talk About Kevin je nešto najsličnije osećaju koji su imali lovci na talente kada su gledali mladog Mesija.
Autor: Dobroćudni
Litlle Children
Film po knjizi Toma Perrote koji je napisao i Leftoverse. Potpuni žanrovski rolerkoster o životu u američkom predgrađu, o ljubavi, laži, dvoličnosti, predrasudama i nadasve sjebanim likovima- Dakle sve što pošten čovjek može tražiti. Briljiraju Kate Winslet u ulozi sna svakog muškarca, Patrick Wilson u ulozi svakog muškarca i Jackie Earlie Haley u ulozi (uz Javiera Bardema u NCFOM) vjerovatno najjezivije filmske face u ovom vijeku. Masterpiece.
Autor: Grajan Šoukros
Pootie Tang
Čovek koji je suviše kul da bi pričao i koji rešava sve nedaće društva kaišem koji je dobio od oca na samrti, a inače ga je ubila gorila. Film koji će vam se svideti onoliko koliko ste u mogućnosti da izvučete bit iz svake humorističke situacije koja je pred vama. Varira između ocene 1 i 10 na sajtu IMBD, sve zavisi kako ga vi doživite. Daje idealan model kako bi trebalo da izgleda vaša najbolja drugarica – Bigi Šorti. Možda i najpotcenjeniji film svih vremena kojem ne treba Oskar da bi bio prepoznat kao kvalitetan. Ima i Kris Rok. VA DA TEJ!
Autor: Stefan Ćorić
Cast Away
Zašto je ovo najbolji film 21. stoljeća? Jer je Tom Hanks sam na lipom otoku i druži se samo s balunom. Jer smo svi jednom zamislili da smo se nekako našli na pustom otoku, a Tom Hanks je pobjedio taj pusti otok, jer mi se srce slomilo kad se Wilson usred mora izgubia. Uopće ne bi ima problema da se nekako nađen na pustom otoku s njih dvojicom, Martian je ima sličnu šemu di Matt Damon uzgaja krumpire po Marsu, al’ jebiga on je bar ima kompjutere ovo ono, Wilson je Hanksu jedino društvo. Sad kad razmišljam ne znan zašto Wilson nije dobia Oscar za najbolju sporednu ulogu.
Autor: Rena Uskličnik
9 Rota
Najbolji ratni film posle Lepa sela lepo gore. Fenomenalno opisuje besmisao rata sa malim aspektima ljubavne priče i velikom dozom patriotizma. Slično kao i u našem filmu, samo sto je produkcija znatno bolja a i Rusi ne piju svoju šoru. Mesto dešavanja je nikad u potpunosti osvojeni Avganistan. Ako ništa, Ruje su hvala bogu poznati po tome da jedino ratne filmove mogu da naprave kako valja (ok i neka ljubavna govna po romanima), a ovo je jedan od boljih, tako da ga toplo preporučujem.
Autor: Dragan Macura
Eternal Sunshine of The Spotless Mind
Hteo sam da stavim Old Boya. Old Boy je kul. Kad kažeš da ti je Old Boy omiljeni film, u društvu možeš da se kurčiš svojom prepotentnošću, ali sa opravdanjem. Old Boy ima onu tuču u hodniku, hobotnicu i tvist. Međutim, Večni sjaj besprekornog uma mi više znači, a i šalta kroz nekoliko žanrova kao Azar kroz odbranu Burnleya. Tugaljivi rom-kom, koji je kao žanr dobio na kredibilitetu baš u ovom veku, otud valjda i Oskar za scenario Charlieju Kaufmanu. A ima malo i SF-a. Ništa ne vrišti XXI vek kao pokušaji Jim Carreya da ga shvatimo ozbiljno, pa čudna i spontana Manic Pixie Dream Girl sa šarenim bojama na kosi, razlomljena vizualizacija i strukture u pričanju priče, kao i pesma koja će na kraju postati e to je ona pesma iz onog filma, o ono dvoje, a to je u ovom slučaju Beck i Everybody’s Gotta Learn Sometimes.
Autor: Miloš Dašić
COMMENTS