Gledali, a nismo platili – recenzije filmova

Nije subota ali smo gledali (i nismo platili) domaće samuraje, Bartonove gotik klince i novi HBO spektakl.

jesen_samurajasbgr4

Jesen samuraja

Ne mogu da ne priznam da sam se naložio kao mladi majmun, kad sam video da se snima domaći film koji se zove Jesen samuraja. Šta da radim, kad sam slab na te nazive koji liče na akcione hitove iz video klubova devedesetih. Moram da priznam i da sam se osećao kao išamarani mladi majmun, posle vesti da je u pitanju nastavak Malog Buda, jednog od retkih filmova koje sam prekinuo posle dvadeset minuta. Ali ok, istina je ovde negde između, pa ovo u stvari i nije nastavak, nego više duhovni nastavljač, a i nisam izašao iz bioskopa razočaran. Ili što je u ovakvim slučajevima najpohvalnije, nisam izašao. Već na početku sam bio u fazonu – opa, možda od ovoga i bude nešto. Pesma PIL-a koja otvara film i ponavlja se u nekoliko navrata kao tema (mislim naravno na Poslednju igru leptira, je l’ znate možda za još neki PIL) i špica koja nostalgično vuče na neki Halo Taxi ili Bolji Život – the Movie. Petar Strugar vas odmah baca na dupe svojom pojavom, sabijanjem pljuga i piva, kao neki Klint ili Patrik Svejzi. Veliki Budo je ovde karatista probistvet, ogromnog talenta i još ogromnijeg ega i bola u kurcu. Naravno, napravi glupost na turniru i onda kreće raspad sistema, povratak u rodni grad, pa posao kod krimosa, pa zaljubljivanje, pa ilegalne borbe i tako do kraja. Realna priča svakog ko se u životu ložio na Brus Lija. E sad, sredina je izgleda ključ kada govorimo o ovom filmu, pošto posle obećavajućeg početka, imate da patite mnogo dok ne dođete do dela koji će ponovo da vas zaintrigira, a to su fajtovi i priča oko njih, koja još i pije vodu. Ovo između bi malo da bude društveno angažovano, malo da bude duhovito širokom auditorijumu i po skromnom mišljenju dolepotpisanog to slabo uspeva. Ni da traje pola sata kraće od skoro dva sata koliko smo dobili, ne bi škodilo. Šteta, jer su glumci ok. Strugar ima njušku za ovakve uloge i stvarno ne mogu da zamislim nekog drugog ko bi se na tom mestu snašao. Hristina Popović je odlična kao devojka iz komšiluka sa bagažom malog deteta, ali ovacije zaslužuje Nikola Kojo, kao ćale i trener glavnog junaka, odnosno neka vrsta gospodina Mijagija. Ne što je toliko dobar, nego što prvi put posle sto godina ne glumi Nikolu Koja, nego lika iz scenarija. Odlični su i negativci, Sergej kao prljavi pandur i Vlado Jovanovski u ulozi šiptarskog mafijaša, koji kao da je ispao iz nekog Van Damovog filma. Jesam se možda malo više oslonio na glumce, ali zaista su oni ti koji drže film da se potpuno ne raspadne. Imate i odličan kameo Ace Lukasa, kao i fenomenalnu obradu jednog njegovog velikog hita. I to je to, rečima pesnika, Jesen samuraja je mnogo hteo, mnogo započeo, i polomio ruku negde usput. Mada, ako će sledeći film ove ekipe da bude bolji, koliko je ovo od Malog Buda, možda onda i ima nade za nas.

Gledati sa devojkom, da vidi kako ima gorih propaliteta od vas, iako ne znate karate.

Autor: Radomir Zvoncek

Miss Peregrine’s Home for Peculiar Children

Pre par nedelja, veliki strateg Murinjo, kad je video da mu ne ide i ne štima u novom mu klubu Junajtedu, rešio je da promeša karte, i odradi krupan zahvat. Stavio je Runija, dotadašnjeg kapitena i legendu tima na klupu. Rezultat je odmah bio vidljiv – pobeđen je Lester 4:1. Slično nešto je uradio Tim Barton sa svojim novim filmom. Konačno nema Džoni Depa, koji je već poodavno počeo da guši igru. Rezultat je usledio sa jednim od prijatnijih filmova starog gotičara Bartona u poslednjih iks godina. Kažem x, jer ako mene neko pita, dotični nije imao dobar film u ovom veku. Mada mene niko ne pita. Sigurno ste već negde pročitali poređenje sa X men franšizom, ali možemo to i ovde da ponovimo. Posmatramo priču o domu za siročiće koji imaju super moći, i koje posećuje klinac kome je deda pričao o tom čudesnom mestu. Naravno da je mali inače neshavaćen, da je emo i da nema prijatelja, i da zaista tamo pripada, i naravno da je sam dom u opasnosti, jer ih traže neke karakondžule koje se hrane se dečijim očima (naravno da očima, jer čime bi inače Barton bio opsednut). Eva Grin nosi naslovnu ulogu i bolja je Helen Bonam Karter od Helen Bonam Kater, i predstavlja vlažni san svakog fana The Cure-a na planeti zemaljskoj. Klinci su kul, najviše se ističe klinka koja uz malo promocije može da bude nova mlada Vinona u Bartonovom univerzumu. Ostali poznati i polupoznati likovi su tu da popune špicu pre početka. Ističe se naravno Samjuel L. Džekson koji kapiram do sada samo kod Bartona nije glumio, tako da je skinuo i ovo sa svoje bucket liste. Inače kad smo Džeksona, Barton je napadnut kako u filmu ima malo različitosti, i kako sva su deca bela. On je nešto lupio po principu – ja kad gledam blaxploation filmove ne tražim belce ili tako nešto, nakon čega ceo njegov PR tim radi bez prestanka dan i noć, i vadi fleke po medijima. Na kraju, velika preporuka za fanove Edvarda Makazorukog i ostalih iz Bartonovog univerzuma, ali mogu da probaju i oni koji su davno rekli ćao matorom gotičaru.

Gledati sa ekipom, pre gotika DJ Gavre u KST-u.

Westworld

Je l’ ste se malo umorili od serija? Pošto ja mislim da jesam. Na kompu imam skinute cele sezone nekoliko novih, i ubeđujem i sebe i druge da ne stižem da ih pogledam, i sve čekam neki vikend da začas to bindžujem. Mada je istina da nije baš da sam toliko zauzet, već da me mrzi, i da sam se malo prezasitio. U takvom raspoloženju dočekujem prvu epizodu nove HBO serije koja već obara rekorde gledanosti sa svojom premijerom, i za koju se već sad naslućuje da će se gledati narednih godina, i da od nje HBO očekuje da će zameniti GoT u našim srcima. Iako u ovom terminu obično pišemo o filmovima, ovo je ipak bio dovoljno veliki ivent da može se napiše koja, a i nisam platio ovo gledanje. Odmah za početak, nije mi se dopalo ono što sam video. Radnja, gde se spaja divlji zapad sa SF-om XXI veka više odgovara nekim budalaštinama popot Wild Wild Westa, ili krosoverima poput Pride and Prejudice and Zombies. Dobro, ovde će ipak pokušati verovatno da nam, umesto o džinovskim mehaničkih paucima, pričaju o tome da li androidi sanjaju električne ovce, ali sačekaćemo. U prvoj epizodi, nijedan lik nije dovoljno zanimljiv da bi te naveo da gledaš dalje. Ako izuzmemo robote, koji su tu da ponavljaju svoju radnju iz dana u dan, kako bi udovoljili ljudima, ljudi su mahom klasično stilizovani klišei, počev od sadiste Eda Harisa, preko (ludog) naučnika Entonija Hopkinsa i njegovog protežea Džefrija Rajta, i ostalih sitnijih likova koji imaju onu facu joj ko beše ovaj, gledao sam ga negde. Atmosfera donekle podseća na True Blood i to one kasnije sezone, ili me je samo pojava Evan Rachel Wood na to navukla. U svakom slučaju, roboti se kvare, i to će da dovede do kuršlusa koji će da vuče celu priču na dalje. Dokle, videćemo. Johantan Nolan, kreator serije i Kristoferov brat, kaže da ima osmišljenih šest sezona. Ne znam, možda će se iz ovoga izroditi neka dobra zabava, jer ovde neku dublju priču ne vredi tražiti. A što se tiče HBO-a, i dalje se čeka datum za treću sezonu najbolje im serije The Leftovers. Ne bih menjao guilty remnante za kauboje androide ni da mi platiš.

Autor: Miloš Dašić

3.4/5 - (10 votes)

COMMENTS

WORDPRESS: 0