Svakog dana, desetak minuta nakon 19 časova, takmičari u Slagalici (tačnije igri Korak po korak), osvajaju poene pokušavajući da pogode zagonetnu ličnost ili pojam, povezivanjem ponuđenih informacija koje se gradacijski razvijaju od malo, do jako očiglednih. Vi čitaoci već iz naslova znate o kome se radi u ovom tekstu, ali zabave radi, predstavimo Donalda Glovera kroz igru Korak po korak:
1) muzički sajt Pitchfork mu je prvi album ocenio ocenom 1.6 od 10;
2) svoje umetničko ime je izveo kucanjem svog ličnog imena u Wu-Tang Clan generator imena;
3) napisao je i glumio u pojedinim epizodama serije 30 Rock;
4) u jednom spotu mu je društvo u luna-parku pravio ogroman plišani medved:
5) glumio je Troya Barnesa u seriji Community;
6) 0stvario je svoj pun potencijal ove godine.
U zavisnosti od senzibiliteta, stavka 6 može asocirati na više ljudi: na italijanskog scenaristu i reditelja Paola Sorrentina koji je serijom Young Pope dokazao da pored režiranja dubokih dijaloga na velikom platnu, može da napravi seriju dostojnu prajmtajma kanala HBO. Za neke bi to mogli biti David Bowie ili Leonard Cohen, koji su svojim novim i poslednjim albumima, stvorili zasebne gravitacije umetničkih oproštaja od sveta, dok bi za neke to mogao biti inventivni Elon Musk. Za nas koje je televizija i internet vaspitala u jednakoj meri kao roditelji, uspon Donalda Glovera u sam vrh multi-industrijalizma, predstavlja konačno zadovoljenje i veliko olakšanje.
Još od 2006, Glover je jako podsećao na Sylvestera Stallonea u prvom delu Rocky franšize. Kao i filadelfijski bokser, u proteklih 10 godina se činilo da Donald Glover sve stvari radi, kako bi izbacio određeni poriv iz sebe. Gloverova impulsivnost je donela razočarenja nama koji smo zdušno navijali za njega, u vidu par promašaja u karijeri koje smo kao i svaki navijači primetili, ali smo ostali na stadionu do devedesetog minuta u iščekivanju preokreta. Gloverova utakmica u kojoj su tri boda predstavljala univerzalno umetničko priznanje je počela pre 10 godina, kada je u seriji 30 Rock pisao najbolje trejsidžordanizme glumcu Tracyju Morganu. Malo pre pridruživanja glumačkoj postavi serije Community (2009.) i napuštanja scenarističke ekipe serije 30 Rock, Glover je porodio svoj muzički alter-ego, Childish Gambina. Gloverov navigator za dovođenje u ravnotežu talenata za pisanje, glumu i muziku nije radio najbolje, pa se stekao utisak da ispred sebe ima delove grandioznog komada IKEA nameštaja za koji nema uputstvo za sklapanje. Ali, Gloverova neumornost nije mogla da čeka na pomenuto uputstvo (čitaj: godine), pa je pokušao da sklopi i ispolira svoju ličnost bez plana, haotično i u nesaglasju sa samim sobom.
Camp, prvi album Childish Gambina, nije bio dobar album. Ocena Gambinovog rep performansa kao razigranog koji u prelomnim, muzičkim trenucima albuma postaje pištav, prilično je tačna za pomenuti uradak iz 2011. Glover je referencirao na sebe, ali nije bio svestan sebe. Očajne recenzije i ocene prvog zvaničnog albuma Childish Gambina su svemu što bi Donald pod svojim alter-egom uradio u budućnosti, zadenule pred-etiketu lošeg, bez ikakvog davanja šanse. Childish Gambino nije bio kul stvar koja bi mogla svima da se dopadne, i mrzeti unapred sve u vezi muzičkog aspekta ličnosti Donalda Glovera je bila najlakša stvar na svetu. Nuspojave njegovog repovanja se nisu uklapale u konvencionalne ekstreme koje rep izaziva: Wacka Flocka Flame bi vas naterao da opljačkate sopstvenu kuću, a Chance The Rapper bi vas okrenuo ka jednostavnijim stvarima u životu. Gambino je samo bio emo i mek, sa žigom da će svemu što dalje napravi, internet svojim fidbekom diskriminisati.
Godina je 2013. i Gambino je snimio svoj drugi album – Because The Internet. Poboljšanja u odnosu na Camp su bila značajna: Glover je otkrio sve prednosti i mane Childish Gambina i prestao da radi ono što se očekuje od njega, već se okrenuo stvarima koje ga čine srećnim. Koncept albuma se sastojao u istraživanju Interneta i njegovog uticaja na ljude kao što je sam Gambino. Preko milenijalaca, do prosečnog ćaleta koji tamo pokušava da nađe novčiće za igricu Subway Surfers. Introspektivno i sa više samosvesti, Gambino zaključuje kako gledanje u proizvoljni ekran koji emituje zabavu od jutra do mraka nije dobar način da provedeš život.
Razlozi zbog kojih je Internet odbacio Childish Gambina su razlozi zbog kojih su Donalda Glovera u ulozi Troya Barnesa u seriji Community prihvatili: postao je rodonačelnik nove supkulture kao popularni lik i sportista u srednjoj školi nakon čijeg je završetka prestao da bude sve to. Socijalne veštine su ga pretvorile u najboljeg ortaka Abeda (Danny Pudi) sa kojim je činio moćan štreberski tandem koji zna kako da startuje devojku u stilu Dona Drapera i koji je to bend prestao da bude dobar nakon drugog albuma. Takođe, velika je razlika postojala u načinu privlačenja pažnje. Gambino je do kraja 2013. to pokušavao kroz striktan emo postupak, dok je Troy kroz osmeh polako prihvatao sebe i na taj način vešto obogatio jednostavnost arhetipa koji je do tada predstavljao.
Glover je nakon albuma Because The Internet i 89 epizoda tumačenja Troya Barnesa, nestao sa svim svojim alter-egoima i nalozima na društvenim mrežama u januaru 2014. Odzvanjajuća tišina je o njemu i njegovom minulom radu šaputala klasičnu profesorsku Vidi se da si učio, ali… poštapalicu pre nego da te obori na ispitu i razočara na bar nedelju dana. U fudbalskoj utakmici Donald Glover protiv svih na zemlji i Internetu, koju sam tada gledao, bio je 60. minut. Gosti su vodili sa 1-0, a tim za koji navijam još uvek na teren nije izneo determinisanost dogovorenu u svlačionici na poluvremenu. Zrele šanse su usledile. Glover je u 2015. tumačio stripera u letnjem blokbasteru Magic Mike XXL, dok je u filmu The Martian Riedleya Scotta, imao epizodnu ulogu, koja je u suštini predstavljala lik Tweeka iz South Parka.
Ono čega nisam bio svestan je postojanje razrađenog plana Donalda Glovera za poslednjih 30 minuta utakmice. U maju mesecu ove godine sam napisao tekst o gradu Atlanti, kao trenutnom i budućem najvažnijem eko-sistemu hip-hopa. Ideja o tom tekstu se razvila pod uticajem sve većeg broja uspešnih rep izvođača iz Atlante, a @mimikraljmamba mi je na tu ideju dobacio informaciju da Donald Glover piše i režira seriju upravo o Atlanti. U 10 epizoda, prikazan je život repera Paper Boija (Bryan Tyree Henry) koji još uvek ne zarađuje značajno od mikstejpova, već se izdržava dilovanjem droge, i njegovog rođaka Earna (Donald Glover), koji nakon napuštanja Prinstona ima želju da bude menadžer svom talentovanom daljem bratu. Načelno svrstana u komediju stvaranjem genijalno bizarnih pojava poput trans-rasnog belca, crnog Justina Biebera i pucnjave iz nevidljivih automobila, serija svoje najbolje trenutke doživljava baveći se realnijim stvarima. Pružanjem podrške stavu da je OK biti švorc, kao i kritikom pojedinih pripadnika pop i društvenog establišmenta u njihovom gramzivom prisvajanju crnačke kulture bez javnog priključivanja pokretima poput Black Lives Matter, Glover je konfuzno gostovanje od pre par godina u emisiji Arsenia Halla na kom se pojavio u beloj majici i kratkim bermudama odjednom učinio jako smislenim. Uspeo je da konačno bude shvaćen ozbiljno. Udobnost „hehehehehe“ reakcija izazvane duhovitim dijalozima, tonula je u stresnu tamu scenama prebijanja mentalno obolele osobe u zatvoru i fiktivnom reklamom za pahuljice koja, kritikujući policijsku brutalnost, nudi skicu života u onome što je ostalo od Amerike Baracka Obame. Od septembra do novembra, nalazili smo se u Atlanti Donalda Glovera, precizno i pravovremeno doziranom ludilu, gde svašta može i vrlo je verovatno da će se desiti.
Atlantom je Glover dokazao sazrevanje i podigao se za stepen više u scenarističkoj evoluciji, ali je laureat čoveka godine zaslužio implementacijom zrelosti Atlante na svoj alter-ego, Childish Gambina. Treći studijski album, Awaken, My Love, stigao je na Internet, najstrašnije mesto za Gloverov alter-ego, jedan mesec i jedan dan nakon premijere poslednje epizode serije. Prva reakcija oduševljenja stigla je od čoveka koji ceo svoj muzički život menja DNK ritam sekcije, Questlove-a, mozga i bubnjara benda The Roots. Čovek je, probudivši u četiri izjutra doktora soula, D’Angela, ne bi li mu saopštio koliko je novi album Childish Gambina genijalan, razbio pomenutu pred-etiketu da je sve što Donald uradi kao Gambino unapred loše. Ozbiljan udarac za rigidni Internet je imao svoju potvrdu u realnosti. Svoj poriv za repom, Glover je ispraznio u 10 polu-časova Atlante, kreirajući epizode koje se mogu predstaviti kao muzički spotovi u kojima ima camea rep giganata iz Atlante (Migos) i soundtracka koji je perfektno odabran. Na Awaken, My Love, Glover je ostao sam sa sobom i objasnio Gambinu da je vreme da postane Donald Glover.
Na 11 pesama su, Questlove, D’Angelo, fanovi Donalda Glovera, fanovi Childish Gambina, sumnjičavi kritičari i netolerantni korisnici Interneta čuli ono što su sve vreme čekali da čuju. Omaž i parodiju. Glover je rođen 1983. godine pa uspešni instrumentalni omaži Stevieju Wonderu, kolektivima Parliament-Funkadelic i Sly and The Family Stone, kao i počecima Princea, predstavljaju i najbolje urađen domaći zadatak za 2016. godinu, uzimajući u obzir da Glover nije bio rođen u pomenutoj eri muzike. Poput ovih uticaja, Gambino kome Glover u glavi nije bio partner u šizofreniji, već asistent prilikom ugrađivanja serije u muzički album, veliča ideale zajedništva, humora i neobuzdane ekscentričnosti: Have Some Love i Stand Tall apdejtuju poruke pomenutih Gambinovih muza o solidarnosti i oslanjanju na sopstvenu snagu, dok se Boogieman suprotstavlja rasnim predrasudama koje su u proteklih par godina dovodile do fatalnih ishoda policijske brutalnosti na ulicama Klivlenda, Orlanda i Fergusona. Ukoliko bismo pokušali da prema temama i zvuku lociramo Gambinov album u celokupnoj muzičkoj ponudi iz ove godine, ugurao bi se kao lik kojim album od Solange (A Seat At The Table) vara svog dečka, što je u ovom slučaju dugoočekivano izdanje Franka Oceana (Blonde).
Baby Boy je direktna veza i očigledan trag Atlante na Gambinovom novom albumu: Donald je zabrinut i u strahu je od roditeljstva, a u isti koš tematike se mogu svrstati i numere Terrified i Redbone. Upravo je Redbone raskrsnica na kojoj se Donald Glover a.k.a. Childish Gambino nalazi na kraju ove godine. Mnogo manje zbunjen, uspeo je da kao scenarista, glumac i muzičar artikuliše sopstvene potrebe i slabosti i da tačno ukaže na mesta koja ga svrbe od svih društvenih pritisaka. Stihom You better believe in something saopštava da je kao Glover, Gambino i Earn iz Atlante pronašao to u šta će verovati što će nastaviti da ga pokreće, ali i provocira nas sa druge strane slušalice i ekrana laptopa da uradimo isto.
https://www.youtube.com/watch?v=Aud86OSqQ1w
Trenutno je 92. minut, Donald Glover / Childish Gambino – Internet, 2:1. I da, Donald Glover je kastingovan kao Lando Calrissian u filmu o mladom Han Solou koji je predviđen za 2018. 3:1, Glover.
Autor: Andrija Savić
COMMENTS