Odred otpisanih
Posle početnog šoka da Suicide Squad nisu preveli kao Gvozdeni puk, želeli smo da proverimo da li ovaj film može da opravda toliko loženje koja ga je pratilo. Pet tizera, šesnaest trejlera, svakodnevni sadržaj koji je izlazio, dosnimavanje scena, tresao se internet, a rodio se ovaj film. Iskreno ne znam ni šta smo očekivali, ali znam da nismo očekivali da nam vređaju inteligenciju. Scenarista opšte poznate „internet viceve“, bez blama stavlja u svoj scenario i tera loše glumce da ih odglume. Muzika u filmu je kao da je neko ceo dan gledao VH1, izabrao 20 pesama, platio ih 200 miliona dolara i na kraju se potpisao. Radnja toliko nema tok, da u jedom trenutku ne znaš gde ova grupica kriminalaca ide, zašto ide, a nisi ni siguran ni kako se ko od njih zove, jer ih ima ko bugarskih fudbalskih reprezentativaca. Negativac je ultra dosadan, a Leto u ulozi Džoker je toliko neubedljiv, da za kaznu mora da vrati Oskara koga je uzeo 2013-e i da se on dodeli Bredli Kuperu za American Hustle. Sve u svemu, prestanite da izbacujete trejlere od 16 minuta, prestanite da kradete fore, prestanite da nam nudite walking and talking acting, prestanite da nam nudite eksplozije i dajte nam SCENARIO!
Gledati možda i ne, jer ako ste željni dobrih riba koje se tuku, gledajte Sucker Punch.
Autor: good_neighbor
Neon Demon
Koliko god nam se ne sviđao prevod Suicide Squada, Demon pod reflektorima je najdebilniji naslov koji je iko mogao da da filmu, tako da ćemo se novom čedu Nikolasa Vindinga Refna, obraćati po krštenom imenu. Što je verovatno i jedino kršteno u njemu, budući da se gledanje Neon Demona može uporediti sa starom narodnom “don’t put a dick in crazy”. Osim ako niste u tom fazonu, onda slobodno, ko smo mi da sudimo. Refn i dalje pokušava da napravi “totalni film”, gde su radnja i scenario manje bitni, dok je slika ta koja treba da vam prenese i atmosferu i poruke. Naravno, pola tih slika je u crvenom i plavom strobu, gde vam ostaje samo da pogađate na čemu je Refn bio dok je snimao. Sve se to vuče malo na početku, ali kad se naviknete na stil, neće vam biti problem da pratite ono malo zapleta. Koji je inače najbazičniji ikada – mlada lepotica dolazi u veliki grad, manekenka bi da bude, sve oko nje je greh i svi bi da je pojedu (na svake moguće psihičke, fizičke i seksualne načine). Ovako bi izgledalo dete koje su napravili Mulholland Drive i Showgirls. Koliko god vam povremeno bio naporan napadan Refnov sti, ne možete da odvojite oči od El Fening, koja je em prelepa, em do jaja glumi. Od ostalih glumaca tu je onaj iz Love (baš mi je bilo čudno što mu nisam video đoku nijednom), Kristina Hendriks kao manekenska madam, i Kianu Rivs, koji glumi kao da je malo pijan, ali nekako mu stoji. Sve vreme vas vozi genijalni saundtrek Klifa Martineza, a tu je i ONA scena. Scena koja je zgrozila publiku u Kanu, a i neke studentkinje Filozofskog, koje su sedele iza mene u bioskopu. Za kraj, jeste ovo jedan zajeban fetiš od filma, ali ako se navučete, isplatiće vam se do kraja.
Gledati sa fanovima one sapunjare Models Inc, da vide u šta se taj svet pretvorio.
ABC’s of Death 2.5
I dalje mislim da su antologije super stvar. Gomila kratkih filmova na jednom mestu te natera da ih pogledaš, a opet, uvek mogu da se preskoče oni dosadni. Davanje šanse mladim autorima započeo je još Kventin Tarantino, kada je otvorio Internet konkurs za jedan od lažnih trejlera koji će se pojaviti u Grindhouseu. Ideju su preuzeli producenti ABC’s serijala, koji okuplja poznate horor autore, da rade filmove pod nekim slovom abecede. Jedno je uvek rezervisano za radove koje stižu preko neta, a u drugom delu to je bilo slovo M. Ovaj drugi i po, sastavljen je od najboljih radova, koji ipak nisu uspeli da uđu u konačan proizvod. I moram da priznam, prva trećina je mnogo bolja od “pravih” delova. Kada znate da su u pitanju neafirmisane filmadžije i entuzijasti, lako otpišete neke zamerke koje neminovno idu uz male budžete. Posle pomenute trećine, ipak kreću slabija ostvarenja, ali uz dovoljno korektnih da izdržite do kraja. Moje preporuke su M is for Magnetic Tape, M is for Marauder, M is for Manure i M is for Messiah, od kojih neke možete da pogledate i na netu, pa da odlučite da li ćete posvetiti sat i po ovoj antologiji, a ja ih svakako priželjkujem još.
Gledati sa studentima FDU-a, da vide šta može da se snimi za male pare i kaže u tri minuta.
Vigilante Diaries
OK, danas definitivno svako može da snimi i dugometražni film. Sa svim novim tehnologijama i kikstarterima, poslednje mesto na uvodnoj špici sa potpisom directed by nije daleko kao nekad. Tako je pre desetak godina Kristijan Sesma, kafedžija i diplomirani antropolog, odlučio da uleti u svet niskobudžetnih horora i akcijaša, u međuvremenu se sprijateljio sa gomilom veterana koji se godinama pojavljuju po filmovima za klopu i kokain, i eto magije. Gradski osvetnik, inventivno nazvan Vigilante, nestaje, njegovi sidekickovi pokušavaju da ga nađu, a iza svega stoji globalna teroristička zavera. VD je zapravo sklepan od segmenata web serije i pripremanog TV filma, što se i te kako vidi, jer povezane radnje ovde baš i nema, već se sve svodi na niz tuča i puškaranja, uz segmente sa patkometrijom gomile nabildovanih tipova i polu-golih riba. Naravno, poludeli jermenski gangster sa mačem kao glavni negativac, se podrazumeva. Nije baš svakodnevni političko korektni spektakl, ali ko razume voleće. Paralelno pratimo i origin story našeg heroja, koji je jedan od najbezobzirnijih kopija Panišera ikad, ali opet, realno ne želite suptilnost ako pustite film koji se zove Vigilante Diaries. Glavni šibadžija Pol Sloun ima nešto malo glumačkog dara, mada pre mogu da ga zamislim kao negativca, pa se nadam da će ga i malo jače produkcije imati u vidu. Od onih tezgaroša na vinjaku pojavljuju se Majkl Medsen, Džejson Mjuz (Džej iz Džeja i Tihog Boba), Deni Treho (inače je i na jednom od plakata, a videćete koliko ga ima), kao i Majkl Džej Vajt, koji ne spada baš u ovu kategoriju, ali nažalost izgleda ide ka njoj. Ima ovde momenata ako vam je predosadno, mada se povremeno razvuče, jer traje skoro dva sata.
Gledati sa ljudima koji vole Dolf Lundgrena kao Panišera.
Autor: Radomir Zvoncek
COMMENTS