Gledali, a nismo platili – recenzije filmova

 

Keanu

Svi vi koji pratite skeč komediju i tu vrstu serija, do sada ste morali da zakačite barem nešto od genijalnog dvojca Key and Peele. Ali, ma koliko na momente bili genijalni, imaju i jake promašaje. Njihov prvi zajednički film je upravo kolekcija “hit and miss” viceva. U voljenju ovog filma će vam pomoći spoznaja da li ste cat, ili dog person. Jbg, ja sam dog. Glavni lik, tj. stvorenje oko koga se stvara ceo zaplet je mali mačak. U sukobu dva narko kartela, mali macan izvuče živu glavu i pobegne. Udomi ga depresivni i sveže singl Peel, koji mu posvećuje svo vreme. Key je uštogljeni suburban ćale, kom žena daje vikend da se iživi. Sranje naravno kreće, kada neko slučajno opljačka Peelovu gajbu i pokupi mačora, a onda ova dvojica silaze u mračni svet LA podzemlja, kako bi ga našli. Sa ovakvim zapletom realno znate na čemu ste, pa ako ste već počeli da gledate, teško da ćete se razočarati. Ipak, previše je praznjikavih fora, koje se svode na to da ova dva mučenika izgovaraju “nigger” kao gangsteri, kao i na to da su svi drug lordovi grada zaljubljeni u malo mače. Sam naslov, tj. ime mačka aludira na Kijanu Rivsa i njegov B akcioni hit John Wick, s tim što je ovo više John Wick, koji sreće kultni crtani film Oliver i kompanija. Ako zbog nečega treba pohvaliti Keanua, to je zbog “Džordž Majkl” fore, koja se proteže kroz ceo film, jer Key obožava ovog kiparskog izvođača, ali tu ljubav proširi i među malim geto gangsterima, i kako već pesma kaže, postane im “father figure”. Pored ove dvojice u filmu još glume i Method Man (provalio sam da svake nedelje imamo po jedan film, sa njim ili sa Redmanom), Luis Guzman i Will Forte sa James Franco kikicama.

Nije baš Harold i Kumar, ali gledati napušen sa ortacima.

 

How To Be Single

Ne znam da li pratite liste na sajtu Taste of Cinema, ali ja to redovno radim. Kao osvedočeni fan romantičnih komedija naleteo sam na tekst “nešto nešto, rom komovi koji vam ne vređaju inteligenciju”. Pored već standadnih izdanja tu je i ovaj film, pa rekoh da ga proverim. Pa ne vređa inteligenciju, ali nije baš ni High Fidelity. Priča prati mlađahu Dakotu Johnson koja odluči da pauira u svojoj četvorogodišnjoj vezi, malo se pozajebava, a onda vrati nazad u redovan dosadni život. Međutim, Ros njenoj Rejčel nastavi dalje i ona mora da nauči da živi sama. Savetnik joj je Rebel Wilson, kao mlađa i bolja Melisa Mekarti (trend punijih smešnih devojaka treba hitno da prestane) koja joj pokazuje s kim se treba jebati, gde treba izlaziti, i kako hvatati krivine na poslu. Alison Brie je tu u još jednoj od svojih post-Community uloga, u kojima ne dolazi do izražaja. Najdosadniji story arc je svakako žena Judd Apatowa, koja kao i u svakom filmu glumi ženu Judd Apatowa. Muškarci i nisu mnogo bitni, jer ovo je jedan od tih retkih filmova, u kojima se sve vreme gura priča, da ne moraju svi da nađu svog soul matea do kraja, i da mogu da nauče da žive sami. Respect za to, ali ovo je ipak malo previše girly film, a to govori osoba koja svake godine za Božić odgleda Love Actually. 

Gledati sa drugaricama umesto 87. reprize Seks i Grada na Fox Lifeu.

Autor: Miloš Dašić

 

Kindergarten Cop 2

Da se ne lažemo, samo su oseka dobrih izdanja protekle dve nedelje, kao i novootkriveni rispekt dolepotpisanog prema Dolfu Lundgrenu, uspeli da ubace ovaj film u tekst, jer bi u svim normalnim uslovima, zaslužio eventualno jedan tvit, koji bi potrošio samo 15 od 140 dozvoljenih karaktera, i glasio “Malo je sranje”. Sve deluje kao da su autori želeli da potpuno podražavaju prvi film, bez obzira na onu dvojku u naslovu. Radnja je maltene ista, old skul pandur mora da se undercover uvuče u školu, da bi doakao kriminalcu kog je ranije hapsio. Ako se prisetimo da ni original sa Švarcenegerom, nije baš bio remek delo, postojanje nastavka je apsolutno nejasno, van eventualnog vica u Entourageu. Od špice, sa nekom poludebilnom pesmicom, preko afroamerikanca partnera, lepe, ali nesposobne dame u nevolji, do užasnih rasističkih istočnoevropskih akcenata, pokušava se da se uhvati duh bioskopskog hita s početka dvehiljaditih, ali se više dobija vajb TV ostvarenja sa Hulk Hoganom. Pritom su scenaristi izgleda veliki fanovi našeg psihologa Zorana Milivojevića, pa imamo “duhovite” opaske o tome kako su deca danas prezaštićena, kako su bezveze alergična na sve i svašta, i da povremeno zaslužuju da ih malo prodrmamo. Ako postoji dobra strana svega ovoga, to je sigurno Dolfi, koji je od svih akcionih superstarova najbolje ostario, uspeva da iznese iditoske replike koje mu se nude, i kome ni ovakve brljotine neće sjebati tezge po Rumuniji i Bugarskoj. A i film je otišao odmah na video, tako da je izgleda i napravljen da ga lokalne televizije u raznoraznim Srbijama puštaju u 4 popodne, između reklama sa usisivačima i magičnim kamenjem.

Gledati samo u slučaju da naletite na TV-u, daljinski vam nije na dohvat ruke, a mnogo vas mrzi da ustajete iz ležećeg položaja. Za toliko ćete da preživite.

Autor: Radomir Zvoncek

Rate this post

COMMENTS

WORDPRESS: 0