Hardcore Henry
Verovatno ne postoji osoba sa internet konekcijom, koja se pre dve, tri godine nije naložila na spot grupe Biting Elbows – Bad Motherfucker. Urađen kao akcioni film u prvom licu, bio je osveženje za tadašnje muzičke video radove (jbg, živimo u svetu u kom OK Go i dalje prave najpopularnije spotove) i podsetio nas malo na revoluciju koju je svojevremeno napravio Prodidžijev Smack My Bitch Up. E sad, to što funkcioniše u spotu, ne mora uopšte da funkcioniše na filmu. Zamislite da neko ekranizuje Idi dok si mlad od Cece, pa umrli biste od devetesetominutne obrnute Zgodne žene. Ali eto, Ilji Naišuleru, autoru videa i članu benda je neko dao para za celovečernji film i po trejlerima je delovalo da dobijamo jedno od najzabavnijih ostvarenja sezone. E pa, đoku smo dobili! Koncept prvog lica i omaža pucačkim video igrama, toliko onemogućuje normalno praćenje filma, da ne znam kako je neko ovo pogledao pre objavljivanja i rekao – kupljeno! Iako je priča maksimalno treši (posle pucnjave ga vraćaju iz mrtvih kao kiborga, u međuvremenu mu ubiju ženu, on kreće u totalnu osvetu), da je urađena klasično, moglo bi ovo da prođe kao solidna zabava. Kapiram da je sa ovakvim konceptom sve bilo jertinije, ali jebeš ga kad ne vidiš lepo ni tuču, ni pucnjavu, uglavnom sve proleti ispred tebe, a kao imaš osećaj lične perspektive. Ma važi! Ima nekoliko dobrih fazona, negativac je imbecilan do dopadljivosti, odlična je sekvenca kad zaista sve izgleda kao u video igri, ali ništa od toga nije ni približno dovoljno da se ovome da prelazna ocena. Petica, doduše, ide za reklamnu kampanju, koja je ložane kao ja uspela da natera da odu u bioskop.
Gledati ne, apelujem na vaš zdrav razum! Ako hoćete video igra-film hibrid, bolje ponovo odigrajte prvog Max Paynea.
The Witch
Nije se skoro desilo da hajp oko nekog filma, bude opravdan. Naročito kod horora, kritičari vole da otkrivaju next best thing i često upadnu u prehvaljivanje nečega što je u najboljem slučaju tek solidno. Sad konačno možete da verujete svemu što čitate jer ovo jeste odlično! A znate da nama možete da verujete uvek. Mada malo upozorenje, ovo je, što bi Srbi rekli sloooooow burner, pa ne očekujte klanja i jump scareove. Pratimo familiju puritanaca sa gomilom dece, nekad pri početku naseljavanja Amerike, koju proteraju iz sela, jer su preveliki fanatici, pa moraju da se nasele u šumi. Onda im prvo nestane beba, pa počnu da se dešavaju sve čudnije i čudnije stvari. Radnja se polako odvija, dosta vremena posvećeno je njihovim sjebanim porodičnim odnosima, pa vam nije jasno da li ih stvarno proganja nešto natprirodn, ili su samo potpuno poludeli od toliko Isusa u sebi. Sve čestitke reditelju debitantu Robertu Egersu, što je za prvenac izabrao nešto potpuno old skul, a uspeo da ga učini svežim. Strava uglavnom dolazi iz nagoveštaja, mada ima dovoljno useravajućih scena. Glumci su odlični, a prednjači stariji sin, koji bi sigurno dobio Oskara, da je ovo film o nekim ugroženim društvenim grupama. Posle gledanja sam nekoliko sati imao sam neki čudan osećaj neprijatnosti, što valjda i jeste odlika svakog dobrog horora.
Gledati sa nekim ko više voli Rozmarinu bebu, nego Paranormal Activity.
Hush
Je l’ volite vi da pogledate jedan dobar triler? E pa, dobili ste ga! Ovde nema podteksta, metafora, kritika modernog društva, samo mačka/miš jurnjava od sat i po. Gluvonema spisateljica koja se, gle čuda, i bavi trilerima, živi sama u kući usred šume, pa nekako, kao da izaziva da postane lik, nekog sopstvenog zapleta. Ubica odmah na početku kaže da je psihopata, i da će da je muči psihički, pre nego što je overi, pa ne morate da cokćete u fazonu – A ovo je baš nerealno. Film odlično koristi forice sa mobilnim telefonima i internetom, što mu pomaže da funkcioniše realno u doba kad svaki zaplet može da se reši jednim SMS-om. Jbg, lako bilo Hičkoku da pravi tenziju, kad niko nije imao ni telefon u kući.
Gledati sa nekim ko nema vikendicu u Sopotu, jer u nju verovatno posle filma, neće nikada otići.
Autor: Radomir Zvoncek
Midnight Special
Jeff Nichols je jedan od mojih omiljenijih novih reditelja (slobodno ga guglujte, samo se kurčim, nije nešto poznat), a da smo imali sajt 2014, verovatno bi za film godine tad proglasio njegov Mudd, naslov koji potpada pod talas danas poznatiji i kao “McConaissance” (za one sa jeftinijim ulaznicama – Matthew McConaughey renaissance). Nema ni 24h da sam skinuo ovaj film, a već sam ga pogledao, što nije baš najobičniji proces u mom životu, tako da vam je valjda jasno kolko mi je stalo da vidim šta je novo Nichols uradio. U Midnight Specialu, opet se hvata SF-a, barem onako kako ga on doživljava i kako se već bavio njime u Take Shelter, a to je minimalan budžet, tiha gluma, čuda koja baš ne želi da nam objasni i minimalni upliv religije. Šta ima da vam se ne svidi? Osim ako ste više u fazonu da sačekate Dan Zahvalnosti 2. Onda vam se ovde ništa neće svideti. Film kao da počinje od pola – Michael Shannon i Joel Edgerton su oteli klinca, koji nosi naočare za ronjenje i podseća malo na Kiklopa iz X-mena kad je bio mali. Juri ih neka sekta, koja verovatno misli da je mali drugi dolazak Isusov, a naravno i FBI, jer kakva bi to bila priča ako vas ne bi jurio FBI. Glavni FBI tragač je Adam Driver, u svojoj jubilarnoj 17 ulazi ove godine. Ova dvojica vode klinca majci, koju glumi Kirsten Dunst i ovde bi već trebalo da stanem, jer što manje znate o zapletu, to bolje. I reklama za film, a i samo pričanje priče je intonirano tako da je bolje da ništa ne znate. Iako je sve vreme klinac u prvom planu, otmica, borba njegovih roditelja protiv celog sveta, očekivalo bi se da je film pun preglumljavanja, plakanja i dranja u kameru, ali to ovde izostaje. Nichols je to sjajno izveo, kao i Michael Shannon, koji mu glumi u svakom filmu, tako da verovatno imaju tu svoju bulatovsku prijatelji-braćo-kumovi vezu. Shannon ovde još jednom izvodi “strong silent type” bravurozu, kako smo već i navikli od njega. To radi na taj način, da ostatku glumačke ekipe postaje malo teže da ga isprate i to jedino njegov partner u zločinu Edgerton donekle uspeva. Poređenja će biti sa Spilbergom i Bliskim susretom, s tim što za razliku od Spilberga, Nichols pazi da ne uleti u teritoriju porodičnog filma, i hvala mu na tome. Jedan od onih filmova koji će se sigurno naći na listama Najboljih 2016. koje niste gledali.
Gledati sa ortakom koji se loži na Spilberga.
Mr. Right
Znate one optical illusion tripove, kad gledate sliku, pa ako okrenete glavu na desno vidite patku, a ako okrenete glavu na desno vidite zeca? E pa ovaj film je nešto slično. Ako okrenete glavu na desnu stranu, videćete film sa Sam Rockwellom i Annom Kendrick koji nema radnju, priču i likove. Ali ako okrenete glavu na levu, videćete film sa Sam Rockwellom i Annom Kendrick, a to bi valjda trebalo da vam bude dovoljno. Ja sam okrenuo glavu na levu stranu, jer sam fan dvoje gore navedenih, a to bih savetovao i ostalima. On je plaćeni ubica, ali naravno, mora biti dobar, pa ubija likove koji hoće da ga unajme. Ona je izašla iz duge veze. I onda se zaljube. I to je to! Sve ostalo je klasičan pornić za fanove ovo dvoje. On đuska u više situacija. Ona malo više glumi “manic pixie dream girl”, ali to joj se da oprostiti. I da, tu je i RZA, ali svi znamo da on ne može da bude bad guy, tako da RZA je car!
Gledati sam jer niko ne voli Sema i Ann ko vi. Ako ne volite onda nemojte ni da gledate.
Autor: Miloš Dašić
COMMENTS