Ovih dana je obeleženo 20 godina od Farga. Ako se već pitate kako 20 godina, kada je druga sezona završena u decembru, molimo vas napustite ovaj tekst. Sintagma “moderni klasik” je uz pridev “vanvremenski” i floskulu “najličniji projekat autora”, najčešći verbalni umetak za kojim PR timovi ambicioznih filmskih i TV projekata posežu. Prošle nedelje se navršilo dve decenije od kako su se Ethan i Joel Coen dohvatili lopata za čišćenje snega i zagrebali led Minesote, time što su predstavili priču o kidnapovanju i ubistvu minesotanskim dijalektom, s ciljem da deo Amerike gde su smeštene već pomenuta savezna država, kao i Severna Dakota ispadnu kul. Nakon 20 godina, svako ima slobodu da film Fargo nazove modernim, vanvremenskim klasikom. Neretko optuživani da im je svaki film, iako solidan, zapravo omaž određenom pravcu, ili ostvarenju koje je na njihovo stvaralaštvo imalo snažan uticaj, braća Coen su radeći na Fargu, u suštini bili na suptilnoj praksi kreiranja dobrih filmskih likova.
Fargo je bio i ostao devedesetominutni primer nelagodne vožnje, u smislu da nikome ne možeš verovati dovoljno, i da je uspeo da kod svakog novog gledaoca kreira nesigurnost oko toga, da li određenom liku treba da se smeje ili bude mrtav ozbiljan sa njim. Braća Coen te uvek vode do psihopate. Iako je u međuvremenu Fargo postao zaštitni znak kombinovanja užasa po definiciji, sa crnim humorom, otvara ga lik poodmaklo trudne Margie Gunderson (Frances McDormand), koja i u tolikoj trudnoći štreberski obavlja svoj posao policijskog detektiva, u pauzi pružanja podrške mužu, neuspešnom umetniku. Čini se da bi McDormandini performansi mogli uspešno dati ljudsku toplinu i zmiji, a ovde je slučaj upleo trougao zmija: Jerry Lundegaard (William H. Macy) angažuje Carla (Steve Buscemi) i Gaera (Peter Stormare) da kidnapuju njegovu ženu bez povreda, kako bi iznudio milion dolara od njenog oca za otkup. Živopisna nekompetentnost Buscemija i Stormarea počinje od samog čina otmice, prerasta u panično ubijanje dvoje turista, odakle sve za Frances McDormand postaje jasnije, iako je kolorit filma sve krvaviji. Ono što je prva od svih nas videla, za Margie Gunderson predstavlja kraj slučaja i poslednju stavku u policijskom izveštaju, a za nas nešto na šta uvek pomislimo kada čujemo svako pominjanje braće Coen: njena istraga okončana je Stormareovim pakovanjem Buscemija u cirkular, pa je Stormare u ulozi Gaera, koji povremeno katatonično promumla narudžbinu, ime svojih cigareta ili nešto na švedskom poput: “Javla titta!” (u slobodnom prevodu: Jebena pičko!), postao jedan od pacijenata duševne klinike braće Coen, čiji su filmovi u poslednje tri decenije okupili veterane vijetnamskog rata, psihički i emotivno labilne kriminalce i serijske ubice sa kauboj sindromom. U čast dvadesetogodišnjice Farga koji je, prema našem skromnom mišljenju, okidač za otvaranje pomenute duševne bolnice, predstavljamo vam sedam najhitnijih slučajeva.
#7 Leonard Smalls (Randall “Tex” Cobb, Raising Arizona)
Za početak, pomenimo film, za koje se školstvo u Srbiji potrudilo da nam zauvek ostane upamćen kao “onaj film koji se nalazi na koricama udžbenika iz Biologije za 7. osnovne”. Na naslovnu stranu udžbenika stavljen je film o bivšem robijašu koji ženi pandurku i zajedno kradu sedmorke, jer ne mogu da imaju svoje dete. Pa dobro, bilo je i bizarnijih stvari u Srbiji. Iako film ima nekoliko sumnjivih likova, izdvaja se ovaj motociklista apokalipse, koj izgleda kao istrgnut iz Pobesnelog Maksa, sa sve tetovažom “Mommy didn’t love me”. Ceo lik predstavlja personifikaciju robijaške prošlosti glavnog lika, koji ga proganja u snovima. Texx Cobb je tad završio karijeru profesionalnog boksera i sve više se pojavljivao u ulogama lika koji treba da zaplaši i prebije. Nešto kao kad su pisane uloge četnika u partizanskim filmovima.
#6 Charlie Meadows (John Goodman, Barton Fink)
Za neke je John Goodman zauvek Fred Kremenko, za neke onaj simpatični debeljuca, ali samo su Coeni mogli da ga vide kao žešćeg psihopatu, i to više puta. Prvi od dva puta na našoj listi, u ovom filmu, u vreme kad je širom svetu bio poznat kao pater familias u porodičnom sitkomu Roseanne, on postaje next door neighbor ali iz pakla. Možda čak i bukvalno. U alegoriji o Holivudu, gde su Koeni preneli neka svoja lična iskustva dok su pokušavali da napišu Milerovo raskršće, Goodman kao Charlie Meadows uzima titulu MVP-a, kao serijski ubica koji jedini pruža ruku spasa glavnom liku u svetu u kom se ne snalazi. Scena zapaljenog hodnika hotela ostaje kao jedna od najbolje osmišljenih vizija pakla u istoriji filma. Da ne volimo više Lebovskog, ovaj psihopata bi se našao na nekoj višoj poziciji.
#5 Bernie (John Turturro, Miller’s Crossing)
John Turturro je David Beckham u reprezentaciji glumaca Coenovih. Solidan je i zapažen gde god i u šta god da su ga ubacili, ali je dominatni utisak da je Turturro svoju najbolju ulogu ostvario kao “knjigovođa” Bernie u ovom krimi klasiku. Kao Beckham u Manchester Unitedu, Turturro je maestralno izgradio kompleksnost sporednog lika. Kao Jesus Quintana (Big Lebowski), šampion kuglanja stigmatizovan krivičnim delom pedofilije, ostvario je solidan standard psihopate i možda zaslužio svoj spin-off film, ali je promena pet raspoloženja u “Look into your heart” sceni u filmu Miller’s Crossing, bila razlog da dospe u evidenciju Coenovih psihopata.
#4 Private Det. Loren Vesser (M. Emmett Walsh, Blood Simple)
Film kojim su Coeni izlili ploču svoje građevine. Odavde je sve krenulo, i nekoliko puta posle ovog filma su pravili sličnu priču. On i ona pokušavaju da pobegnu zajedno, njenom mužu se to ne dopada i angažuje privatnog detektiva da ih juri. Ali detektiv je potpuno ludi i ljigavi M. Emmet Walsh, koji će za pare uraditi bukvalno sve, pa čak i poželeti da jedno od njih dvoje ubije, a drugom namesti zločin. Mnogo godina pre No Country For Old Man i Fargo, imali smo nezaustavljivo zlo u vidu detektiva Loren Vesera, s tim što je ovaj barem imao smisao za humor.
#3 Walter Sobchak (John Goodman, Big Lebowski)
Pored George Clooneya i Frances McDormand, John Goodman je u najprisnijoj vezi sa braćom Coen, a sve je počelo od njihovog drugog filma Raising Arizona. Navodno baziran na liku režisera Johna Milliusa, Sobchak je umalo ukrao šou najboljem liku braće Coen ikada – The Dude-u (Jeff Bridges). Pored toga što je lik Waltera dovoljno jednostavan i previše upečatljiv za maskiranje na žurci za Noć Veštica (bermude, havajka, Ray Ban naočare), na ovu listu je dospeo zbog komične manifestacije vijetnamskog sindroma jednog ratnog veterana, tempirane bombe kada svedoči nepravdi, zbog čega je i celo sranje u Lebowskom i nastalo. Sranje se razrešilo, a od Waltera Sobchaka su ostali citati za svakodnevicu – “This is what happens when you fuck a stranger in the ass, Larry!”.
#2 Gaear Grimsrud (Peter Stormare, Fargo)
Čim ste pročitali naslov, već ste naslutili šta se nalazi na prvom mestu, ali nas dvojica smo se dvoumili da li da tamo stavimo ovu genijalnu kreaciju Pitera Stormarea. Gaear je prva velika uloga koju je dobio u Americi nakon dolaska iz Švedske, a i energiju i filozofiju svog lika, Stormare je preneo dve godine kasnije na porno nihilstu u Velikom Lebovskom. Ipak, Gaerae ne bi bio to bez brbljivog Karla u izvođenju Steve Buscemia. Zajedno su krenuli u zlodela, zajedno su napravila sva sranja zbog kojih su i završili tamo gde su završili. Ako je “bromance” priča o dva ortaka koji ostaju prijatelji i u dobru i u zlu, kako se onda zove priča o dva saradnika u zločinu, koji se toliko međusobno nerviraju, da jedan ubaci drugoga u cirkular.
#1 Anton Chigurh (Javier Bardem, No Country For Old Men)
Braća Coen su izvukli najviše od Javiera Bardema. U filmu baziranom na romanu Cormac McCarthyja, Bardem nas je naterao da se plašimo uvek bezazlenih likova sa šerpa-frizurom, tumačeći boljeg hitmana od Terminatora i samu personifikaciju smrti – Antona Chigurha. U potrazi za parama koje su završile kod Llewellyn Mossa (Josh Brolin), ubijao je svakog, pa i one koji se nisu našli na njegovom putu, a preživeli su jedino oni koji bi ga pobedili u pismo-glava igri, sličnoj Two Face-ovoj u drugom delu Nolanove “Batman” trilogije. Dodajte na to da za sve ovo nije imao poseban razlog, ili bar neku užasnu priču iz prošlosti koja bi ga naterala na ovako nešto.
Autori: Andrija Savić i Miloš Dašić
COMMENTS