Pokretanje Tegle, donelo mi je, ako ništa drugo, bar dve dobre stvari. Ponovo sam zbog pisanja recenzija počeo da gledam filmove, posle dugog perioda neubacivanja u plejer ičega što prelazi sat vremena, a zbog interne podele u filmskoj redakciji mogao sam konačno da ne objašnjavam nikome zašto neću da gledam neku vedetu Sandensa, a ložim se na finski akcioni (ne mešati sa švedskim akcionim). Tako smo i podelili ove godišnje liste, pa ste prošle nedelje dobili festivalsku, a sad je pred vama lista filmova, koje ste u nekom davno prošlom vremenu, kad Žabac još nije bio samo paravan za prodaju heroina, skidali sa rafova video klubova, uz obaveznu preporuku radnika ma zajebi to, stigo novi Švarceneger. U narednih 20 naslova stalo je mnogo različitih žanrova, a zajedničko im je da su ovi filmovi tu pre svega da vas zabave, a ne da vas nateraju da rešavate probleme gej pasa lutalica u Slovačkoj. Uživajte!
20. Tokyo Tribe
Kada bismo delili nagradu za najbolji žanr, sigurno bi je dobio ovaj film, koji suvereno dominira u oblasti japanskog gangsterskog hip hop mjuzikla. Trdaicionalno ludilo iz Japana, ulične bande koje pored pesnica razmenjuju i skil u repu, moderni prikaz Romea i Julije, potpuno over the top negativac. I pored dobrog prevoda, sigurno ćete imati problema da pohvatate ko je ko (po volji ubacite rasistički vic o tome kako su svi Azijati isti) i šta se tačno dešava, ali sve nekako pije vodu i drži vam pažnju. Ako ne film godine, onda sigurno jedan od saundtreka godine.
19. The Man From U.N.C.L.E.
Kad god treba da kažem nešto o filmu i predstavi koja mi se ne sviđa, a to bih da sakrijem, kažem – Pa nije loša muzika. Neću to sad reći iz istog razloga, jer je film solidan, ali muzika ZA-KI-VA. Meni do sada nepoznati Daniel Pemberton je odvalio skor sa primesama fanka, Morikonea i orkestracija. Film o špijunima CIA i KGB koji moraju da rade zajedno za vreme Hladnog rata, podseća na detinjstvo i slične naslove, koji su se puštali o raspustima na televiziji oko podneva.
18. Let Us Prey
Ovo je bila godina kada su svi koji inače ne prate žanr hvalili nove horore, a ja gledajući ih uglavnom ostajao razočaran. Film koji su pomenuti inače često izostavljali, meni je zato bio jedan od boljih radova pristigao iz žanra strave i užasa. Jedan od boljih Đavola (ili čega već) na filmu u poslednje vreme, u tumačenju onog bez prstiju iz Game of Thrones, kao i fina ekipa anti-junaka iz neke škotske pripizdine, nateraće vas da ne pomerite dupe iz stolice dok se film ne završi. A odličan skor i fina količina krvopljusa, sigurno ne mogu da odmognu.
17. Late Phases
Pored gomiletine horora za posetioce Sandensa, lepo je bilo videti jedan čist žanrovski uradak, koji atmosferom i kvalitetom vuče na, za horor, zlatne osamdesete. U svom prvom filmu na engleskom, španski reditelj na privremenom radu u Južnoj Americi Adrián García Bogliano, pokazuje da je jedan od pravih naslednika Krejvena, Karprentera i ostalih Romera. Nema u ovoj vukodlačkoj priči doduše mnogo podteksta, kao kod pomenutih majstora, ali i ovaj i njegovi ostali filmovi daju dovoljno zabave da mogu da se preporuče, pa i da završe na jednoj ovakvoj listi.
16. 7 Days in Hell
TV mockumentary za HBO o najdužem meču u istoriji tenisa jedno je od boljih komičnih iskustava ove godine, a televizijsko trajanje od 42 minuta dodaje mu na kvalitetu, jer humor ni u jednom trenutku ne krene da se razvodnjava. A ima ga, i to onog neprijatne vrste, koliko hoćete, jer tu je najveća zvezda iz te oblasti Andy Samberg, u ulozi američke verzije Janka Tipsarevića, tenisera velikog talenta, sa hroničnom kurcoboljom i sklonošću ka klabingu i ženama. Kao odličan komičar pokazao se Jon Snow (Kit Kogabolikurackakosestvarnopreziva), a zapaženu ulogu ima i pravi bad boy svetskog tenisa Džo Mekinro.
15. As the Gods Will (Kamisama no iu tôri )
Malo šta može u životu da fascinira više od spoznaje šta Japanci smatraju dečijim filmom, odnosno prikladnim za omladinsku populaciju. Ali bože moj, verovatno bi i njima Branko Kockica bio vrhunac jeze i strave. Omiljeni reditelj svih ljubitelja počivšeg Šok koridora Takashi Miike, usporio je u poslednje vreme i ne snima po milijardu filmova godišnje, pa su mu očekivano i malo skočili po kvalitetu. Ako bih vam ispričao fabulu, možda bih vas nepovratno odvratio od gledanja, ali recimo načelno da igračke ožive i krenu da tamane školarce. Nije ovde zaista bitna priča, koliko vizuelni ugođaj i prebolestan crni humor.
14. Close Range
Ako mislite da je akcioni film umro onda sigurno ne pratite radove glumca Skota Edkinsa i reditelja Ajzaka Florentina, koji su se ovde ponovo udružili i isporučili nam 80 minuta čiste neprekinute akcije, tuče, pucnjava i eksplozija. Po starom principu iz pornića – nema ovde mnogo priče, nego odma’ radnja. Edkins bi ‘ladno mogao da se nosi sa svim vedetama borilačkog filma ikada, tako da bolje gledajte ovo, nego van Dama kako se blamira pod stare dane.
13. Creed
Kao što je Adonis Krid zbog slavnog ćaćinog prezimena uspeo da brzo dobije priliku da se bije sa vrhom bokserskog sveta, tako je i film o njemu, zbog slavnih prethodnika, mogao da se popne ovoliko visoko na listi. U globalu, možda je slabiji čak i od završetka zvaničnog serijala Rocky Balboa, ali su delovi na nivou originalnog filma, kog je sa svojih deset prstiju i zgrčenim facijalisom Stalone izneo pre 40 godina. Iako nam je radnja dobro poznata iz prvih Rokijevih avantura, a nuspojave koje ometaju glavne junake se kreću od klišea do klišea, sve pada u vodu kad krenu trening montaže i boks mečevi (nažalost ima ih samo dva) i čuje se ona muzika Bila Kontija.
12. Straight Outta Compton
Odličan biografski film, muzičarskog podžanra, i pravi blaxploitation za XXI vek. Moram da priznam da me je u startu odbilo trajanje od dva i po sata, ali sam na kraju ipak pogledao i shvatio da je potrebno da se svakom od tri bitna člana NWA posveti dovoljno pažnje. Sad, reći će neki da SOC nije faktografski tačan, da su neke stvari bile mnogo drugačije, da Dr. Dre nije simpatični dečkić sa malo uobičajenih problema, nego wife-beater i baraba najgore vrste, ali ok, koliko god se zvao biografskim ovo je i dalje film. I to dobar, jer je nemoguće da se ne naježite svaki put kad čujete izvođenje Straight Outta Compton. Njih jedno 58 u toku filma.
11. Big Game
Svi koji su se pitali o čemu se radilo u vezi sa finskim akcionim pomenutim u uvodu, evo ga ovde. Mada preciznije, nije baš akcija, nego je više u žanru nekada popularnih avanturističkih filmova, kao što su bili Indiana Jones ili Lov na zeleni dijamant. Glavni lik klinac je odličan, Sem Džekson briljira kao malo uličarskija verzija Obame, a film ima dovoljno nostalgije i dovoljno svog da postane jedan od uzbudljivijih naslova godine. Došlo vreme da Bugari igraju Ligu šampiona, a Finci prave filmske spektakle.
10. The Final Girls
Jedan od prihvatljivijih trendova u modernom hororu jesu raznorazni omaži, spoofovi i meta zajebancije, proslavljeni pre četiri godine fenomenalnim Cabin in the Woods. Ovde naši junaci i bukvalno upadnu u slešer iz osamdesetih i moraju da pažljivo prate pravila žanra, kako bi se spasili. I pored meta momenta, TFG ima dovoljno stvarno strašnih scena, što ovakvi naslovi često zaboravljaju. I naravno hvala filmu što me je podsetio koliko je Bette Davis Eyes od Kim Karnes fenomenalna pesma.
09. What We Do In The Shadows
Drugi mockumentary na listi, odlično se zajebava i sa konvencijama horora, kao i sa stereotipima o dokumentarcima. Sve je radila ekipa poznata po kultnoj seriji Flight of the Conchords, pa ko je to voleo, zna kakva ga vrsta humora očekuje. Pored vampira imamo i prikaze ostalih karakondžula, pa tako saznajemo da vukodlaci moraju da nose pantalone na lastiš, da ne bi kupovali nove posle svake transformacije. I pored tendencije ka humoru, jedan od boljih vampirskih filmova u poslednje vreme, naročito ako se uzme u obzir da su pola saundtreka grčki narodnjaci.
08. Justice League: Gods and Monsters
Dok čekamo Batman v Superman: Dawn of Justice i još jednu priliku da ismevamo Ben Afleka po društvenim mrežama, ovaj animirani film odlično utaljuje glad za superherojskim ostvarenjima. Prednost je što nije baziran ni na jednom konkretnom stripu, pa su nemoguća nerdovska proseravanja o poštovanju izvornika. Radi se o malo mračnijem prikazu najpoznatijih junaka DC univerzuma: Supermena su odgajili meksički imigranti, Betmen je stvarno pola čovek, pola slepa pacovčina, a Wonder Woman je nadrkana kučka. Fino razbijanje šablona, a istovremeno i ultra zabavno.
07. Kung Fury
Koliko je autor ove liste fasciniran starim vremenima video klubova i VHS-a, toliko su autori ovog filma hiljadama puta više. Polusatni film, snimljen parama skupljenim na Kickstarteru, donosi nam fotografiju koja oponaša izlizanu video traku, soundtrack koji vas tera da se sutra ošišate na fudbalerku i brdo švarcenegerovskih onelinera. Uz gledanje na repeat, nadamo se drugom delu i eventualnom visokobudžetnom rimejku sa Andy Sambergom u glavnoj ulozi.
06. Dude Bro Party Massacre III
Rekoh već da je ovo bila odlična godina za meta horor zajebancije. Ovom filmu se iz nekog razloga dugo nisam posvetio, dok nisam saznao da iza njega stoje genijalci iz JuTjub projekta 5-Second Films. Ko ne zna o čemu se radi nek proveri odmah, filmovi traju stvarno pet sekundi, a ovde su nam dali svoj dugometražni omaž slešerima. U celom meta fazonu, mi kao gledamo jedinu preostalu kopiju trećeg dela kultnog serijala (čije je emitovanje lično zabranio Ronald Regan) snimljenu na lokalnoj televiziji (sa sve reklamama usred filma). Odlilčno poigravanje sa standardima žanra i nekoliko realno gadnih scena dovoljno je za užitak svima koji ovakve filmove vole i u originalnim verzijama.
05. Star Wars: The Force Awakens
Možda jedini naslov ovde kojem više paše gledanje u bioskopu, nego kod kuće, ali bože moj, svi smo se sa originalnom trilogijom upoznavali preko video kaseta. Sada i zvanično film sa najvećom zaradom ikada, mnogi su popljuvali zbog sličnosti sa Epizodom IV, ali ih ne slušajte, sve su to provokatori za mračnu stranu Sile. Shvatio sam tokom gledanja da se Džordž Lukas u prikvelima zajebo upravo jer je želeo da bude originalan, pa je ispao nenormalan. Početak nove trilogije odlilčno uvodi nove likove, na matricu kroz koju su već prošli stari, tako da nema teškoča u praćenju radnje. Ko što kaže stara narodna Sve je lepo što se bez Džar Džar Binksa svrši.
04. The Visit
Da su reke krenule uzvodno, ili da se fudbalska reprezentacija Srbije negde plasirala, manja bi čuda bila, nego što je M. Night Shyamalan snimio dobar film. I to u već prokaženom found footage horror žanru. Reimaginacija priče o Ivici i Marici dovoljno je jeziva da protrese i najhrabrije. Šlajmalan je imao uspeha i sa treš SF serijom Wayward Pines, tako da nas možda nekad u budućnosti i natera da mu zaboravimo sve brljotine koje je uradio.
03. Bone Tomahawk
Film je podelio internet zajednicu, gde ga jedni dižu u nebesa, a drugi pljuju do besvesti, a u stvari je istina naravno uvek negde tamo. Da je reč o toliko vrhunskom ostvarenju, baš i nije, ali je i daleko od toga da je ovaj vestern sa blagim primesama horora neuspešan. Štaviše, odlično funkcioniše sa svojim veći od života likovima, lagano gradi tenziju i na kraju eksplodira u gomili prezabavnog nasilja. A i kako ne voleti film u kom Kurt Rasel igra kauboja?
02. Mad Max: Fury Road
Kad ste krenuli da čitate ovu listu sigurno ste pretpostavili da će se novovekovni Pobesneli Maks, naći na prvom mestu, ali evo, iznenađenje stiglo. O ovom najboljem akcionom rolerkosteru u poslednjih nekoliko godina, pričali su svi i pričalo se mnogo, tako da teško da ću sad da vam otkrijem toplu vodu, time što ga apsolutno preporučujem za gledanje. Lepo je videti da deda Džordž Miler i dalje zna di bije, a super je i što smo konačno saznali kako bi genijalni Mad Max 2: The Road Warrior izgledao da je napravljen današnjim parama i tehnologijom. Od suptilnosti realno odustanete čim se pojavi lik koji predvodi bitku svirajući gitaru koja bljuje vatru, tako da vam posle toga samo ostaje da se zavalite i uživate u dva sata vrhunske akcije.
01. Relatos Salvajes (Wild Tales)
Dugo sam se dvoumio šta da stavim na prvo mesto, a onda sam ponovo seo i pogledao Divlje priče i shvatio da apsolutno zaslužuju čelnu poziciju. Ako je ovo već video klub lista, onda kako da prvo mesto ne zauzme film koji me je podsetio na davnu reakciju, kad mi je gazda uvalio film čudnog naziva na španskom El día de la Bestia. Ovo dosta liči na stil filmova Aleksa de la Iglesije, samo bez fantastičnih momenata, već sa isključivo svakodnevnim problemima, koji pokazuju da se Argentina izgleda i ne razlikuje toliko od Srbije. Prednost je i što je sastavljen od šest priča, pa je pauziranje i spremanje hrane u toku filma apsolutno prihvatljivo. A i realno je bilo da naziv filma godine ponese ostvarenje koje postavlja ključno filozofsko pitanje – Da li otrov za pacove kad mu itekne rok trajanja postaje manje ili više opasan?
b
COMMENTS
Mislim da veoma gresite za Ben Afleka. Par scena iz filma nam pokazuju da je najverovatnije pokidao ulogu.
Creed je zanimljiv film, daleko od toga da je dobar, ali zasluzuje bar 3-4 mesta iznad.
Dzesika Cestein predvodi ekipu glumaca iz kojih je rediteljka izvukla apsolutni maksimum i time ovu hroniku desetogodisnje potere ucinila jos uverljivijom i dramaticnijom. Sigurno jedan od najboljih filmova prosle godine.