Najdraži nam muzički trenutci u filmovima/serijama Part 2

31.3. – Prvi tekst na stranom jeziku na Tegli

1.4. – Šešelj pali hrvatsku zastavu

Unatoč svim pritiscima ide i drugi dio (zamisli tek treći dio – možda i na glagoljici) i nastavljamo odbrojavanje do broja 1.

5. Tina Turner (Psychoville) – Simply the best 

Svašta sam čudnoga pogleda u životu, ali ovo sranje je nešto najčudnije ikad – bilo ko, da je gleda ovu seriju. BBC ne volimo otkad su otpustili Clarksona, ali ova serija je naprosto prejebeno poremećena da je ne bi volili. Glavni protagonisti su naravno najrazličitija plejada bolesnika kojima je zajedničko jedino to da su dio života proveli u ludnici. Imamo tako medicinsku sestru koja odgaja lutku, starog slijepog kolekcionara plišanih igračaka itd. U sceni koju ćete naći ispod radnja se odvija u dnevnom boravku majke i sina koji pokušavaju postati serijski ubojice. Prije nego što ubiju žrtvu odlučili su se malo zabaviti s njom i ispao je takav jedan divno rasistički trenutak da smo ga morali uvrstiti na listu.

4. Bruno (Bruno) – Dove of Peace

Elton John pjeva o izbjeljivanju šupka, Bono laprda o spašavanju svijeta, a naš protagonist Bruno (Sasha Baron Cohen) u perju poput golubice donosi mir. Ovo je Sashi vjerovatno tek 3. najbolji alter ego, nakon Ali Gija i Borata i ruku na srce ovo nije najbolja komedija ikad, ali pjesma na kraju je izvlači bar malo. Bruno tokom filma posvaja malo crno dijete koje prikladno naziva O.J, genitalije se vrte po ekranu i za ljubitelje HC gej seksa ima par sprava koje je lako doma izraditi. Zamislimo se na kraju nad Brunovim riječima:

Stop fighting North and South Korea

You’re both basically Chinese

3. Cila ekipa (Anchorman) – Afternoon Delight

Seks. Baš je lipo seksat se, jel da? Lipo je ujutro, lipo je navečer, lipo je u zološkom itd, ali opet je nekako najbolje popodne. Will Ferrel i njegova vjerna družina s vijesti, dočarala nam je sve strasti seksa popodne u obradi hita grupe Starland Vocal Band iz 1976. Uporno sam mislia da su svi koji su tada živili bili pristojni i da smo mi generacija koja je otišla u kurac, kad gle čuda, pjesma iste te godine postala broj 1 na Billbordovoj ljestvici. Između dva nastavka prošlo je devet godina, nadajmo se trećem dijelu 2022. i kako bi Ron Burgundy rekao – If you don’t think this is the best song ever, I will fight you. 

2. The Gang (It’s Always Sunny in Philadelphia) – The Nightman Cometh

Autoru ovog predivnog članka, ova serija je najdraža serija svih vremena. Svima nam je pomalo pun kurac vrckavih sitcoma prepunih romansi i glupavih šala pa treba cijeniti istinski dobru zajebanciju, a ekipa iz Philadelphija nam to svakako daje. Nakon sjajne prve sezone serija je zamalo ugašena, međutim uletio je genijalni Danny De Vito i sve ostalo je legenda. U dosadašnjih deset sezona vidjeli smo kako se prosječan seksualni psihopat, latentni wannabe-macho polupeder, netalentirana kurva/neuspješna glumica i najčudniji lik ikad nose sa svakodnevnim problemima. Unatoč ovom opisu sve likove ove serije jednostavno moramo voljeti. Svu glazbu iz serije potpisuje Charlie Day kojeg tijekom sezona vidimo kako ubija štakore, šmrče sve što se šmrkati da i proganja The Waitress koja je Charliju u stvarnom životu žena. Pošto su osim Charlija i konobarice u stvarnom životu oženjeni i Mac i Dee – ovo je vjerovatno najljepši uvrnuti obiteljski projekt ikada. Mjuzikl je izveden i uživo za grupicu sretnika, a mi ostali s nestrpljenjem čekamo 11. sezonu.

1. Monty Python (Life of Brian) – Always Look on the Bright Side of Life

Realno cijelo vrijeme dok ste čitali ovaj članak znali ste da će ovo bit na prvom mjestu, jebiga šta ću kad sam predivdljiv. Glavni lik je prikovan za križ i u takvom trenutku radi jedinu logičnu stvar – počne pjevat, jebiga. Međutim, to nije samo odjavna špica već cijela životna filozofija strpana u poeziju. Ne znam kako mlađe generacije stoje s pajtonovcima ali ja ću svoje buduće dijete prisilit da pogleda sve što je ova ekipa snimila. U remek djelu Life of Brian po običaju šest glumaca igra preko 40 uloga, a kršćani širom svijeta su ludovali, jer je njihova vjera uvrijeđena kme kme kme. Eric Idle potpisuje tekst i glazbu za jednu od rijetkih pjesama prikladnih za sva raspoloženja. Pjesma se danas izvodi u kazalištima, izvedena je i prilikom zatvaranja OI u Londonu i kad već nije bilo mjesta za Hakuna Matatu, nešto feel good za kraj.

Autor: Rena